Nakon što je potkraj listopada 2025. u Hrvatskom saboru održan okrugli stol o Jasenovcu povjesničar Hrvoje Klasić gostovao je u emisiji Pregled dana na N1 televiziji, komentirajući taj događaj. Njegovu reakciju prenijelo je više mrežnih portala, uključujući i portal N1 televizije.^[1]

Ne ulazeći u cjelinu Klasićevih izjava, u ovom će se članku propitati njegove tvrdnje o dokumentiranosti ustaških zločina u logoru Jasenovac, pri čemu je među ostalim, navodi se, rekao:

„U ovom slučaju, još je luđe. Imamo memoare Edmunda Veesenmayera, Hitlerovog opunomoćenika za NDH, koji se zgražao kad je vidio kakvi su zločini počinjeni u Jasenovcu. Opisao ih je kao 'nevjerojatne'.“

Dakle, prema pisanju navedenih portala Klasić je govorio o memoarima izaslanika njemačkoga Ministarstva vanjskih poslova Edmunda Veesenmayera koji svjedoče o ustaškim zločinima počinjenima u logoru Jasenovac za Drugoga svjetskog rata.

Međutim, preslušavanjem zvučnoga zapisa utvrđeno je da se Klasić pozvao na znane memoare drugoga istaknutog predstavnika Trećega Reicha u Zagrebu za vrijeme Drugoga svjetskog rata:

„mi imamo memoare Glaisea von Horstenaua, dakle Hitlerov opunomoćenik u NDH, koji odlazi u posjet Jasenovcu i u okolnim selima vidi takve zločine da se on zgrožava“.

Takvu pogrešku pri prenošenju informacije vjerojatno je načinio netko tko ponešto zna o E. Veesenmayeru i njegovu djelovanju na području Nezavisne Države Hrvatske (NDH). No je li Veesenmayer ikad pisao memoare te postoje li u njima svjedočanstva o ustaškim zločinima u NDH?

Iscrpnu monografiju o Veesenmayeru, naslovljenu Edmund Veesenmayer: Agent und Diplomat der nationalsozialistischen Expansionspolitik, napisao je povjesničar i filozof Igor-Philip Matić. Upozorio je na rane utjecaje njegova mentora Wilhelma Kepplera, istaknutoga poslovnog čovjeka i prvoborca Nacističke stranke, te na njegovu ulogu u Ministarstvu vanjskih poslova Trećega Reicha (Auswärtige Amt), u kojem je postao čovjekom od povjerenja ministra Joachima von Ribbentropa. Uskoro se prometnuo u bitnu figuru širenja utjecaja njemačke vanjske politike, sudjelujući u pripremama za priključenje Austrije Trećemu Reichu, u osnivanju Slovačke Republike, u poticanju krize u Gdańsku kao pripremi za rat protiv Poljske, u ispitivanju situacije u balkanskim državama (Jugoslavija, Rumunjska i Bugarska) te u pokušajima iskorištavanja irskoga pitanja i Irske republikanske vojske u obračunu s Velikom Britanijom. Veesenmayer je u Zagreb stigao na prijelazu iz ožujka u travanj 1941, ubrzo nakon državnog udara u Beogradu. Za razliku od drugoga njemačkog izaslanika Waltera Malletkea, nije se tada susretao s Vlatkom Mačekom, nego mu je prvi glavni sugovornik bio Slavko Kvaternik. Neposredno nakon proglašenja NDH susreo se 13. travnja 1941. u Karlovcu i s Pavelićem, koji se ondje zaustavio prilikom povratka iz Italije, nakon čega je ustanovio da je riječ o pouzdanom savezniku Nijemaca kojega treba podržati. Nekoliko dana poslije bio je u pratnji njemačkoga poslanika u NDH Siegfrieda Kaschea, koji je u Zagreb stigao 20. travnja.^[2] Poslije je pomno pratio dogovaranje Pavelića s talijanskom stranom koje je 18. svibnja 1941. rezultiralo potpisivanjem Rimskih ugovora. Time je imao udjela u diplomatskom priznavanju NDH te praćenju i određivanju njezinih granica, o čemu je uredno obavješćivao ministra von Ribbentropa. Nazočio je na početku lipnja 1941. službenomu Pavelićevu posjetu Hitleru i činu pristupanja NDH Trojnomu paktu. Sudjelovao je i u pregovorima o preseljenju dijela slovenskoga stanovništva koje je bilo u sastavu Trećega Reicha u NDH. Po Ribbentropovu nalogu od lipnja 1941. djelovao je na zauzetom području Srbije (u literaturi se navodi njegova uloga u provođenju deportacije tamošnjih Židova, suzbijanju partizanskog otpora i političkih skupina koje su bile suprotne interesima Trećega Reicha),^[3] ali je u veljači 1942. još jednom došao na područje NDH kako bi se upoznao s ratovanjem protiv partizanskoga pokreta. Sudjelovao je i na vojnim sastancima na Sušaku i u Opatiji, tada pod talijanskom upravom, na kojima je dogovoren način borbe protiv partizana. Do kraja rata djelovao je još u Slovačkoj i Mađarskoj. Nakon završetka rata predao se američkoj vojsci, a Mađarska, Čehoslovačka i Jugoslavija bezuspješno su tražile njegovo izručenje. Prema saslušanjima u američkom pritvoru, o kojima piše Matić, ne može se utvrditi da je ostavio svjedočanstvo o događajima u NDH. Štoviše, iz Matićeve se knjige može utvrditi da ne postoje memoari ili neki osobni zapisi koje je Veesenmayer sastavio za vrijeme ili nakon Drugoga svjetskog rata. To je izrijekom zabilježio i povjesničar Nikica Barić u prikazu Matićeve knjige:

„za razliku od nekih drugih dužnosnika Trećeg Reicha nije napisao memoare niti je istupao u javnosti“.^[4]

Na suđenju – poznatom pod imenom Willhelmstraßen proces, jer se uglavnom sudilo djelatnicima Ministarstva vanjskih poslova – Veesenmayer je 1949. osuđen na 20 godina zatvora zbog zločina protiv čovječnosti i deportacija te članstva u zločinačkoj SS organizaciji. Nakon dvije godine odslužene kazne, pomilovan je 1951. i pušten na slobodu.

S druge je strane Edmund Glaise von Horstenau znatno poznatiji u domaćoj historiografiji, dobrim dijelom zbog duljega boravka na području NDH i o tom objavljenih zapisa. O njemu je u Hrvatskom biografskom leksikonu navedeno:

„Za trogodišnjeg boravka u Hrvatskoj – 1. XI. 1941. njegov je položaj preciziran kao 'opunomoćeni general' a povučen je potkraj 1944 – sudjelovao je u svim bitnim političkim odnosima u NDH, o čemu iscrpno piše u svojim memoarima, Die Erinnerungen, 1–3 (Beč–Köln–Graz 1980–88). Njegovo se shvaćanje hrvatskog pitanja znatno razlikovalo od službene njemačke linije koju je u Zagrebu provodio poslanik S. Kasche, ali i od koncepcije i posebice pragmatike Pavelićeva režima. Kao pristaša velikonjemačkih shvaćanja težio je oslanjanju na one snage u hrvatskom društvu koje bi imale izgleda zadobiti široku i realnu potporu, a kao vojnik je shvaćao besmislenost represivnog terora te polagao nade u propalu protuhitlerovsku urotu. U savezničkom zarobljeništvu počinio samoubojstvo.“^[5]

Dio njegovih memoara koji se odnose na epizodu NDH objavljen je i na hrvatskom jeziku pod naslovom Zapisi iz NDH.^[6]

Zaključno: Edmund Veesenmayer nije pisao memoare, a nije poznato ni da je ostavio bilo kakve zapise o svojem boravku na području NDH. Dezinformacija se u medijima proširila netočnim prenošenjem izjave povjesničara Hrvoja Klasića, koji je spominjao memoare njemačkoga opunomoćenoga generala u NDH Edmunda Glaisea von Horstenaua, u kojima su kritički opisane prilike u NDH.

Stjepan Matković