Jesu li utemeljene tvrdnje na mrežnim stranicama Javne ustanove Spomen-područja Jasenovac o sastanku predstavnika Njemačkoga Reicha i Nezavisne Države Hrvatske 4. lipnja 1941?
U ovom članku provjeravaju se tvrdnje s mrežnih stranica JUSP-a Jasenovac kako je na sastanku (konferenciji) predstavnika Njemačkoga Reicha i NDH u Poslanstvu Njemačkoga Reicha u Zagrebu 4. lipnja 1941. zaključeno da se „srpsko pitanje“ u NDH riješi „masovnim iseljavanjem Srba u Srbiju, masovnim ubijanjima na terenu i deportiranjem u koncentracijske logore“, odnosno da su na njemu nacisti vlastima NDH odobrili te „već ranije poduzete mjere za konačno rješenje srpskog pitanja u NDH“, a i da su se vlasti NDH „na vlastiti zahtjev“ priključile planu preseljenja, „obvezavši se deportirati u Srbiju 30.000 više Srba nego što će prihvatiti Slovenaca iz Trećeg Reicha“.
Prema relevantnim historiografskim radovima i izvornom arhivskom gradivu – zapisniku sastanka, brzojavu kojim se o njemu izvješćuje Ministarstvo vanjskih poslova Njemačkoga Reicha u Berlinu te presudi Vrhovnoga suda Narodne Republike Hrvatske izrečenoj poslaniku Siegfriedu Kascheu – navedene su tvrdnje neutemeljene.
Na mrežnim stranicama Javne ustanove Spomen-područja (JUSP) Jasenovac u nekoliko se članaka spominje sastanak predstavnika Njemačkoga Reicha i Nezavisne Države Hrvatske (NDH) koji se održao u Poslanstvu Njemačkoga Reicha u Zagrebu 4. lipnja 1941. U njima se tvrdi kako je pritom zaključeno „da se srpsko pitanje riješi masovnim iseljavanjem Srba u Srbiju, masovnim ubijanjima na terenu i deportiranjem u koncentracijske logore“. Štoviše, tvrdi se i da su na sastanku nacisti „vlastima NDH odobrili već ranije poduzete mjere za konačno rješenje srpskog pitanja u NDH, na način prisilnog preseljenja Srba u Srbiju, masovnog ubijanja na terenu i deportiranja u koncentracijske logore“ te da su se vlasti NDH „na vlastiti zahtjev“ priključile planu preseljavanja, „obvezavši se deportirati u Srbiju 30.000 više Srba nego što će prihvatiti Slovenaca iz Trećeg Reicha“:
Uspostava NDH
„Na sastanku u njemačkom veleposlanstvu u Zagrebu, 4. lipnja 1941., zaključeno je da se srpsko pitanje riješi masovnim iseljavanjem Srba u Srbiju, masovnim ubijanjima na terenu i deportiranjem u koncentracijske logore. Vlasti NDH, na vlastiti zahtjev, priključile su se planu preseljenja, obvezavši se deportirati u Srbiju 30.000 više Srba nego što će prihvatiti Slovenaca iz Trećeg Reicha.“[1]
KL Jasenovac
„Na sastanku u njemačkom veleposlanstvu u Zagrebu, 4. lipnja 1941., zaključeno je da se srpsko pitanje riješi masovnim iseljavanjem Srba u Srbiju, masovnim ubijanjima na terenu i deportiranjem u koncentracijske logore. Vlasti NDH, na vlastiti zahtjev, priključile su se planu preseljenja, obvezavši se deportirati u Srbiju 30.000 više Srba nego što će prihvatiti Slovenaca iz Trećeg Reicha.“[2]
Srbi u KL Jasenovac
„Na sastanku u njemačkom veleposlanstvu u Zagrebu 4. lipnja 1941. nacisti su vlastima NDH odobrili već ranije poduzete mjere za konačno rješenje srpskog pitanja u NDH, na način prisilnog preseljenja Srba u Srbiju, masovnog ubijanja na terenu i deportiranja u koncentracijske logore.“[3]
Slavko Kvaternik
„Sudionik je sastanka 4. lipnja 1941. u Njemačkom poslanstvu u Zagrebu, kada su s predstavnicima Trećeg Reicha dogovorene mjere za prisilno preseljenje Slovenaca s područja Trećeg Reicha u Srbiju i NDH, i dogovoreno konačno rješenje srpskog pitanja u NDH, na način prisilnog preseljenja Srba u Srbiju, masovnog ubijanja na terenu i deportiranja u koncentracijske logore.“[4]
No što o sadržaju i zaključcima sastanka predstavnika Njemačkoga Reicha i NDH u Poslanstvu Njemačkoga Reicha u Zagrebu 4. lipnja 1941. kažu historiografija i arhivsko gradivo?
O sastanku se u hrvatskoj, slovenskoj, bosanskohercegovačkoj i srpskoj historiografiji pisalo opširno i sustavno, kako to svjedoče najvažniji i nezaobilazni radovi (knjige i članci) povjesničara France Škerla, Andrije Ljubomira Lisca, Tone Ferenca, Rafaela Brčića, Fikrete Jelić-Butić, Bogdana Krizmana, Slobodana D. Miloševića, Nade Kisić-Kolanović, Ive Goldsteina, Marice Karakaš Obradov, Filipa Škiljana i Barbare Riman, od kojih je većina dostupna i na internetu.[5]
Ni jedan od navedenih autora u svojim historiografskim radovima u kojima je prikazan sastanak u Poslanstvu Njemačkoga Reicha u Zagrebu 4. lipnja 1941. – većina njih govori o konferenciji – ne spominje da je na njemu zaključeno ili pak razmatrano „da se srpsko pitanje riješi masovnim iseljavanjem Srba u Srbiju, masovnim ubijanjima na terenu i deportiranjem u koncentracijske logore“. Usto, u navedenim se radovima ne potvrđuje, štoviše uopće ne spominje da su nacisti vlastima NDH odobrili „već ranije poduzete mjere za konačno rješenje srpskoga pitanja u NDH“, odnosno da je mjerama masovnog ubijanja Srba na terenu i njihovim deportiranjem u koncentracijske logore „dogovoreno konačno rješenje srpskog pitanja u NDH“ te da su se vlasti NDH „na vlastiti zahtjev“ priključile planu preseljenja, „obvezavši se deportirati u Srbiju 30.000 više Srba nego što će prihvatiti Slovenaca iz Trećeg Reicha“.
Naime, prema spomenutim se radovima, nastalima na temelju izvornoga arhivskoga gradiva, na sastanku (konferenciji) predstavnika Njemačkoga Reicha i NDH 4. lipnja 1941. razgovaralo o preseljavanju stanovništva, tj. o iseljavanju Slovenaca iz Koruške i Štajerske, koje su anektirali Nijemci, u NDH i Srbiju te o iseljavanju Srba iz NDH u Srbiju. Na njemu je, uz predsjedavajućega – njemačkoga poslanika SA-Obergruppenführera Siegfrieda Kaschea – sudjelovalo i više drugih njemačkih predstavnika, među njima predstojnik civilne uprave za Donju Štajersku, njemački vojni zapovjednik u Srbiji, njemački opunomoćeni general u Zagrebu Edmund Glaise von Horstenau i posebni njemački izaslanik u Zagrebu Edmund Veesenmayer, a predstavnike NDH predvodio je vojskovođa i doglavnik Slavko Kvaternik. Pritom su dogovorene pojedinosti preseljavanja te utanačeni brojevi (kvote) iseljenika, odnosno useljenika i vremenski tijek preseljavanja. Tako dogovoreno preseljavanje stanovništva bilo je planirano u trima valovima, prvi val trebao se provesti do 5. srpnja, drugi od 10. srpnja do 30. kolovoza, treći od 15. rujna do 31. listopada, a broj iseljenih Srba iz NDH i broj useljenih Slovenaca u NDH trebao je biti recipročan. Razgovaralo se i o postupku prema Hrvatima u područjima Kraljevine Jugoslavije koja su pripala Njemačkomu Reichu. Iza sastanka (konferencije) u Poslanstvu Njemačkoga Reicha održan je i sastanak neposrednih voditelja preseljavanja stanovništva, na kojem su dogovorene tehničke pojedinosti preseljavanja. Svemu tomu prethodilo je odobrenje Adolfa Hitlera za preseljavanje stanovništva, o čemu su njemačke vlasti u Zagrebu obaviještene brzojavom 25. svibnja 1941.
Sve navedeno potvrđuje i izvorni zapisnik sastanka (konferencije) objavljen pod naslovom: „Niederschrift der Besprechung in Zagreb über die Aussiedlung von Slowenen und Serben“ u zbirci dokumenata Quellen zur nationalsozialistischen Entnationalisierungspolitik in Slowenien 1941–1945 / Viri o nacistični raznarodovalni politiki v Sloveniji 1941–1945. (dokument 81)[6], odnosno njegovi ovjereni prijevodi, od kojih je jedan objavljen kao „Zapisnik sa sednice nemačkog poslanstva u Zagrebu održane 4. juna 1941. pod vodstvom poslanika Kašea u vezi sa preseljavanjem Slovenaca iz Rajha u Hrvatsku i Srbiju, odnosno Srba iz Hrvatske u Srbiju“ u zbirci dokumenata Zločini na jugoslovenskim prostorima u Prvom i Drugom svetskom ratu (dokument 48)[7], a drugi je kao „Zapisnik konferencije /prevod i prepis/ od 4.VI 1941.g. održane u Zagrebu pod vodstvom nemačkog poslanika S. Kaschea“ dostupan u Hrvatskom državnom arhivu u Zagrebu[8] (pohranjeno ovdje).
Također, o sastanku (konferenciji) poslanik Kasche istu je večer opširno brzojavom[9] izvijestio Ministarstvo vanjskih poslova Njemačkoga Reicha u Berlinu, navodeći tko je bio nazočan, o čemu se razgovaralo i što je zaključeno oko preseljavanja Slovenaca u NDH i Srba iz NDH u Srbiju, bez spomena spornih tvrdnji objavljenih na mrežnim stranicama JUSP-a Jasenovac.
Najposlije, te tvrdnje ne spominje ni presuda Vrhovnoga suda Narodne Republike Hrvatske u Zagrebu od 7. lipnja 1947. („u krivičnom predmetu protiv opt. Kvaternik Slavka i družine“) izrečena poslaniku Njemačkoga Reicha u Zagrebu Siegfriedu Kascheu, koji je, kako je već rečeno, predsjedao sastankom (konferencijom) predstavnika Njemačkoga Reicha i NDH 4. lipnja 1941:
„VII. opt. SIEGFRIED KASCHE:
(…)
9/ što je u izvršenju već ranije stvorenih planova Hitlera o zauzimanju tzv. životnog prostora sa tzv. vladajuću germansku rasu 4.VI.1941 sazvao u njemačkom poslanstvu u Zagrebu konferenciju na kojoj su osim njega i njegovih nacističkih saradnika sudjelovali i domaći izdajnici I. opt. Kvaternik Slavko, ministri tzv. NDH, dr. Dumandžić i dr. Mladen Lorković, a na kojoj je konferenciji bio donešen zaključak o iseljenju Slovenaca u Hrvatsku u broju od 170.000 ljudi, a na kojem je sastanku takodjer odlučeno prisilno iseljavanje 200.000 Srba iz Hrvatske, Bosne i Hercegovine u Srbiju, radio osobno, zatim putem poslanstva na izvršenju toga plana tako, da je tokom godine 1941. bilo iseljeno iz Slovenije oko 20.000 Slovenaca, a iz Hrvatske, Bosne i Hercegovine oko 200.000 Srba, a to preselenje izvršeno je uz pljačku sveukupne imovine preseljenih lica, uz izlaganje tih lica siromaštvu, gladi, bolestima, a da se kraj toga nije pravodobno i pravilno postaralo o smještaju tih preseljenih lica“.[10]
Zaključno, tvrdnje iznesene na mrežnim stranicama JUSP-a Jasenovac u člancima koji spominju kako je na sastanku (konferenciji) predstavnika Njemačkoga Reicha i NDH u Poslanstvu Njemačkoga Reicha u Zagrebu 4. lipnja 1941. zaključeno da se „srpsko pitanje“ u NDH riješi, u nekim navodima i „konačno“, „masovnim iseljavanjem Srba u Srbiju, masovnim ubijanjima Srba na terenu i deportiranjem u koncentracijske logore“, odnosno da su na njemu nacisti vlastima NDH odobrili te „već ranije poduzete mjere za konačno rješenje srpskog pitanja u NDH“, a i da su se vlasti NDH „na vlastiti zahtjev“ priključile planu preseljavanja, „obvezavši se deportirati u Srbiju 30.000 više Srba nego što će prihvatiti Slovenaca iz Trećeg Reicha“ potpuno su neutemeljene.
Uza sve netočnosti u tim člancima posebno je upitna, kad je riječ o odnosu prema Srbima u NDH, uporaba pojma „konačno rješenje“ (njem. endgültige Lösung, die Endlösung), jer takav pojam na sastanku (konferenciji) nije niti spomenut, a kamoli da su nacisti vlastima NDH odobrili već prije poduzete mjere (masovno ubijanje, deportiranje u koncentracijske logore) „za konačno rješenje srpskog pitanja u NDH“, odnosno da je „dogovoreno konačno rješenje srpskog pitanja u NDH“, čime se upućuje na nacističko „konačno rješenje židovskog pitanja“ (njem. Endlösung der Judenfrage), dogovoreno 20. siječnja 1942. na konferenciji u Wannseeu (Berlin).
Vladimir Geiger
[1] Uspostava NDH. https://www.jusp-jasenovac.hr/Default.aspx?sid=9404#breadCrumbs (pristupljeno 10. 11. 2023)
[2] KL Jasenovac. https://www.jusp-jasenovac.hr/Default.aspx?sid=5109 (pristupljeno 10. 11. 2023)
[3] Srbi u KL Jasenovac. https://www.jusp-jasenovac.hr/Default.aspx?sid=9593#breadCrumbs (pristupljeno 10. 11. 2023)
[4] Slavko Kvaternik. https://www.jusp-jasenovac.hr/Default.aspx?sid=9693 (pristupljeno 10. 11. 2023)
[5] F. Škerl, Nacistične deportacije Slovencev v letu 1941. Zgodovinski časopis, 6–7 (1952–1953) str. 768–797. https://zgodovinskicasopis.si/zc/article/view/2018/2321 (pristupljeno 11. 11. 2023)
A. Lj. Lisac, Deportacije Srba iz Hrvatske 1941. Historijski zbornik, 9 (1956) 1–4, str. 125–145. https://haw.nsk.hr/arhiva/vol6/3779/45518/www.historiografija.hr/hz/1956/HZ_9_9_LISAC.pdf (pristupljeno 11. 11. 2023)
T. Ferenc, Nacistička politika denacionalizacije u Sloveniji u godinama od 1941 do 1945. Ljubljana–Beograd 1979. https://znaci.org/00003/393.htm (pristupljeno 11. 11. 2023)
T. Ferenc, Množično izganjanje Slovencev med drugo svetovno vojno. U: Izabrana dela. Okupacijski sistemi med drugo svetovno vojno 2: Raznarodovanje. Ljubljana 2010. https://www.sistory.si/cdn/publikacije/41001-42000/41810/historia_13_2010.pdf (pristupljeno 11. 11. 2023)
R. Brčić, О iseljavanju Slovenaca u Bosnu 1941. godine. Prilozi. Institut za istoriju Sarajevo, IX/I (1973) 9/1, str. 301–315. https://iis.unsa.ba/wp-content/uploads/2019/10/Prilozi-9.1.pdf (pristupljeno 13. 11. 2023)
F. Jelić-Butić, Ustaše i Nezavisna Država Hrvatska 1941–1945. Zagreb 1977.https://znaci.org/00003/532.htm (pristupljeno 15. 11. 2023)
B. Krizman, Pavelić između Hitlera i Mussolinija. Zagreb 1980. https://znaci.org/00003/528.htm (pristupljeno 15. 11. 2023)
S. D. Milošević, Izbeglice i preseljenici na teritoriju okupirane Jugoslavije 1941–1945. godine. Beograd 1981.
N. Kisić-Kolanović, Vojskovođa i politika: sjećanja Slavka Kvaternika. Zagreb 1997; [10] str. 328, 354, 357.
N. Kisić Kolanović, Siegfried Kasche: njemački pogled na Hrvatsku 1941. godine. Časopis za suvremenu povijest, 43 (2011) 3, str. 773–800. https://hrcak.srce.hr/file/114004 (pristupljeno 15. 11. 2023)
I. Goldstein, Iseljavanje Srba i useljavanje Slovenaca u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj 1941. godine. U: Med Srednjo Evropo in Sredozemljem: Vojetov zbornik. Ljubljana 2006, str. 595–605.
M. Karakaš Obradov, Migracije srpskog stanovništva na području Nezavisne Države Hrvatske tijekom 1941. godine. Časopis za suvremenu povijest, 43 (2011) 3, str. 801–826. https://hrcak.srce.hr/file/114005 (pristupljeno 16. 11. 2023)
M. Karakaš Obradov, Migracije Slovencev na hrvaško območje v drugi svetovni vojni (izseljevanje in izgnanstvo). Prispevki za novejšo zgodovino, 52 (2012) 2, str. 139–174. https://ojs.inz.si/pnz/article/view/2032/2362 (pristupljeno 16. 11. 2023)
Marica Karakaš Obradov, Novi mozaici nacija u „novim poredcima“: migracije stanovništva na hrvatskom području tijekom Drugoga svjetskog rata i poraća. Zagreb 2014.
F. Škiljan, Iseljavanje Srba iz zapadne Slavonije i oduzimanje srpske imovine od strane vlasti NDH 1941. godine. Osječki zbornik, 30 (2011) str. 131–148. https://hrcak.srce.hr/file/304316 (pristupljeno 17. 11. 2023)
F. Škiljan, Prisilno iseljavanje Srba iz Podravine i Kalničkog prigorja u ljeto i ranu jesen 1941. godine. Cris, 14 (2012) 1, str. 342–364. https://hrcak.srce.hr/file/149209 (pristupljeno 17. 11. 2023)
F. Škiljan, Prisilno iseljavanje Srba iz Moslavine 1941. godine. Historijski zbornik, 65 (2012) 1, str. 149–169. https://hrcak.srce.hr/file/173856 (pristupljeno 17. 11. 2023)
F. Škiljan, Organizirano masovno prisilno iseljavanje Srba iz Hrvatske 1941. godine. Stanovništvo, 50 (2012) 2, str. 1–34. https://stnv.idn.org.rs/index.php/STNV/article/view/115/109 (pristupljeno 17. 11. 2023)
F. Škiljan, Organizirana prisilna iseljavanja Srba iz NDH. Zagreb 2014. https://snv.hr/wp-content/uploads/2020/12/skiljan.pdf (pristupljeno 17. 11. 2023)
B. Riman, F. Škiljan, Slovenski prognanici u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj. Časopis za suvremenu povijest, 52 (2020) 3, str. 869–898. https://hrcak.srce.hr/file/357871 (pristupljeno 18. 11. 2023)
[6] T. Ferenc (ur.), Quellen zur nationalsozialistischen Entnationalisierungspolitik in Slowenien 1941 – 1945 / Viri o nacistični raznarodovalni politiki v Sloveniji 1941 – 1945. Maribor 1980, Dok. 81. https://www.karawankengrenze.at/ferenc/index.php?r=documentshow&id=81 (pristupljeno 10. 11. 2023)
[7] S. Vukčević (ur.), Zločini na jugoslovenskim prostorima u Prvom i Drugom svetskom ratu. Zbornik dokumenata, Tom I, Zločini Nezavisne Države Hrvatske, 1941–1945, Knjiga 1, Zločini Nezavisne Države Hrvatske 1941. Beograd 1993, Dok. 48. https://znaci.org/zb/4_25_1.htm (pristupljeno 10. 11. 2023)
[8] HR-HDA-1561. Služba državne sigurnosti Republičkog sekretarijata za unutrašnje poslove SR Hrvatske, 013.1.38
[9] Akten zur deutschen auswärtigen Politik 1918 – 1945. Serie D: 1937 – 1941, Band XII. 2, Die Kriegsjahre, Fünfter Band, Zweiter Halbband, 6. April bis 22. Juni 1941. Göttingen 1967, Dok. 589. https://digi20.digitale-sammlungen.de/de/fs1/object/display/bsb00045907_00402.html?txB=%22Akten+zur+deutschen+Ausw%C3%A4rtigen+Politik%22&txC=&txA=&opC=%2B&opD=%2B&opA=%2B&rows=10&mode=advanced&opB=%2B&start=10&yearFr=&context=&flA=monogrTitle&flB=seriesTitle&flC=publisher&fulltext= (pristupljeno 10. 11. 2023)