Jesu li neki generali NDH bili Židovi?
Provjeravaju se navodi koji se opetovano ponavljaju u javnom prostoru i kadšto u stručnim izvorima da su neki generali NDH bili Židovi ili židovskoga podrijetla.
Tvrdnje da su neki generali NDH, najčešće se spominje njih 28, bili Židovi ili židovskoga podrijetla neutemeljene su i netočne. Uvidom u matične knjige (rođenih, tj. krštenih, vjenčanih i umrlih) i časničke matične listove koji su sadržavali potpisanu Izjavu o rasnoj pripadnosti utvrđeno je da niti jedan od spominjanih generala – među kojima neki nisu ni bili generali – nije bio Židov ili židovskoga podrijetla.
Nezavisna Država Hrvatska (NDH) proglašena je 10. travnja 1941. Već 30. travnja u Narodnim novinama objavljene su tri zakonske odredbe kojima je uspostavljen pravni okvir za isključivanje židovske zajednice iz društvenoga, pravnoga i političkoga poretka NDH.
Zakonskom odredbom o državljanstvu određeno je da je državljanin „državni pripadnik arijskog porijekla, koji je svojim držanjem dokazao, da nije radio protiv oslobodilačkih težnja hrvatskog naroda i koji je voljan spremno i vjerno služiti hrvatskom narodu i Nezavisnoj Državi Hrvatskoj“ te da je „nosilac političkih prava“.
Zakonskom odredbom o rasnoj pripadnosti određeno je pak tko je „arijskog“, a tko „nearijskog“ podrijetla.
„Arijskog porijetla je osoba, koja potječe od predaka, koji su pripadnici europske rasne zajednice ili koji potječu od potomaka te zajednice izvan Europe“.
Arijevsko podrijetlo dokazivalo se krsnim (rodnim) i vjenčanim listom predaka prvoga i drugoga koljena (roditelja te djedova i baka). Pripadnici islamske vjerske zajednice koji nisu mogli priložiti navedene isprave trebali su imati pismenu izjavu dvoje vjerodostojnih svjedoka koji su poznavali njihove pretke da među njima nema osoba nearijevskoga podrijetla. Propisano je i da u dvojbenim slučajevima presuđuje Ministarstvo unutarnjih poslova na prijedlog Rasnopolitičkoga povjerenstva.
Nearijevcima su se držali Židovi i Romi (u odredbama „Cigani“). Židovima su se prema Odredbi držale osobe „koje potječu barem od troje predaka drugog koljena (djedovâ i bakâ), koji su Židovi po rasi. Djedovi i bake vrijede kao Židovi, ako su mojsijeve vjere ili su se u toj vjeri rodili“. Oni pak koji su imali „dva predka drugog koljena, koji su Židovi po rasi“ držani su Židovima ako su do 10. travnja bili „mojsijeve vjere“ ili ako su nakon toga datuma na tu vjeru prešli, ako im je bračni drug Židov, ako Ministarstvo unutarnjih poslova na prijedlog Rasnopolitičkoga povjerenstva odluči da vrijede kao Židovi, ako su nezakonita djeca onih koji su Židovi s tri pretka Židova te ako su nakon stupanja na snagu Zakonske odredbe sklopili brak s osobom koja ima dvoje ili više predaka drugoga koljena Židova po rasi, kao i potomci iz takvoga braka.
Poglavar države mogao je sva prava koja pripadaju osobama arijevskoga podrijetla dodijeliti i osobama nearijevskoga podrijetla koje su se „prije 10. travnja 1941. iskazale zaslužnima za Hrvatski narod, napose za njegovo oslobodjenje“, a i njihovim supružnicima s kojima su brak sklopili prije nego što je Odredba stupila na snagu te njihovim potomcima.
Zakonskom odredbom o zaštiti arijske krvi i časti Hrvatskog naroda među ostalim je bilo zabranjeno sklapanje braka sa Židovima i drugim osobama nearijevskoga podrijetla.[1]
(https://www.sistory.si/cdn/publikacije/37001-38000/37516/zakoni_odredbe_knjiga_I_abby.pdf)
Da se na pripadnike židovske zajednice nije računalo u vojsci NDH bilo je vidljivo odmah nakon njezine uspostave. Okružnicom o primanju časnika bivše austrougarske i jugoslavenske vojske u domobranstvo, objavljenom već 17. travnja, bilo je propisano da djelatni časnici navedenih vojski molbu za primanje u vojsku NDH mogu podnijeti ako su zavičajni na teritoriju Hrvatske i ako su „Hrvati, rimokatoličke, starokatoličke, evangeličke i muslimanske vjeroispovijesti“. Istoga su nadnevka objavljene i okružnica o radu vojnih okruga, kojom je uz ostalo određeno da iz vojnoga poziva pričuvnim časnicima te vojnim obveznicima rođenima 1915–1919. treba isključiti „pravoslavne, židove i pripadnike narodnih manjina“, te Raspis natječaja u svrhu popune častničkog zbora pričuvnim častnicima svih rodova oružja i struka, koji je uz ostale dokumente za pristup djelatnomu časništvu zahtijevao i krsni list.[2] Za one islamske vjeroispovijesti, kako svjedoče kasnije odredbe, primjerice o primanju liječnika u djelatnu službu u domobranstvu, tražio se rodni list.[3] Na temelju pak okružnice br. V. T. 901/1941. naglašeno je da će se od bivših djelatnih časnika i dočasnika austrougarske i jugoslavenske vojske u Hrvatsku vojsku primiti samo „rasno čisti Hrvati“ te da će u tu svrhu oformljeno povjerenstvo provjeravati podatke svakoga pojedinca „u prvom redu u pravcu rasne čistoće“.[4]
Rasni se zakoni u domobranstvu NDH najposlije očituju i u Odredbi o utvrđivanju rasne pripadnosti državnih i samoupravnih službenika i vršitelja slobodnih akademskih zvanja od početka lipnja 1941, prema kojoj su, uz ostale, časnici i dočasnici bili obvezni dostaviti izjavu o svojem i rasnom podrijetlu svojih supružnika. Odredba se odnosila i na udovce i rastavljene te, ako je bivši supružnik bio nearijevskoga podrijetla, na djecu iz toga braka ako su s podnositeljem izjave živjeli u zajedničkom kućanstvu. Uz odredbu su doneseni obrazac Izjave o rasnoj pripadnosti te detaljne upute za njezino sastavljanje.[5]
Da je, barem na nižim razinama, bilo nedoumica oko primanja Židova u domobranstvo, svjedoči okružnica Glavnoga stožera Ministarstva hrvatskog domobranstva s početka 1942. u kojoj je jasno navedeno:
„Za Židove važi: zakonska odredba, tko je Židov, jer je tu u pitanju samo rasa a ne vjera. Židov nema prava da služi vojsci, niti može biti častnik ili dočastnik. Može biti pozvan na službu u domobranstvo, ali samo kao gradjansko lice – honorarni – bez čina.“[6]
Neki pripadnici ustaškoga pokreta bili su židovskoga podrijetla. Kao najistaknutiji primjeri redovito se navode Eugen Dido Kvaternik, čija je majka bila kći pokrštenoga Židova, i Vlado (Vladimir) Singer.[7] Ne navodeći niti njih niti druge slične primjere ili izvor, pravnik i publicist Darko Sagrak ustvrdio je 1999. u pogovoru izdanja Putem hrvatskog državnog prava Ante Pavelića da je u oružanim snagama NDH bilo Židova, „pa čak i u Generalskom zboru“.[8]
U prilogu koji je 1998. u sydneyjskom tjedniku Nova Hrvatska objavio iseljenik u Australiju Drago Šćurić nalazi se popis od 28 pojedinaca koji su navodno bili generali NDH. To su Hinko (Heinrich) Alabanda, Ladislav Alemann (Aleman), Edgar Angeli, Emanuel Balley, Oton Čuš (Ćuš), Julije Fritz (Fric), Josip Gamberger, Ferdo (Ferdinand) Halla, Dragutin Helbich (Helbih), Đuro (Djuro) Iser (Isser, Izer), Oskar (Oscar) Kirchbaum (Kirhbaum), Rudolf Kraus-Tudić, Rikard (Richard, Rihard) Kubin, Josip (Joseph, Josef) Metzger, Milan Mizler (Miesler, Misler), Milan Praunsperger, Julije Reš, Dragutin Rumler, Julio (Julije) Sachs (Saks, Sach), Julijo (Julio) Simonović, Nikola (Nikša) Steinfl (Steinfel), Ivan Šarnbek (Scharenbeck), Ivo (Ivan) Šnur (Schnur), Josip Šolc (Scholtz, Scholz), Kvintilijan (Quintino, Gvintino) Tartaglia (Tartalja, Tartaglija), Rudolf Wanner (Vaner), Mirko (Bogomir) Zgaga i Božidar Zorn.[9]
Imena i prezimena koje je Šćurić donio ispravljena su prema imenima i prezimenima u časničkim matičnim listovima koji su sačuvani u Hrvatskom državnom arhivu (u fondu Ministarstva oružanih snaga NDH) te u vjesnicima Ministarstva hrvatskog domobranstva, odnosno Ministarstva oružanih snaga, i službenim vjesnicima Ustaške vojnice. U zagradama su navedene inačice prezimena i imena koja se pojavljuju drugdje.
Takav se popis od 2000-ih mjestimično javlja u publicistici i medijima, a ustrajnije na mrežnim portalima.
Kulturni djelatnik i publicist Vjenceslav Topalović u svojoj je knjizi o stradanjima srednjobosanskih Hrvata u 20. st. donio istoimeni popis generala ili visokih časnika NDH koji su navodno bili Židovi. Ni on ne navodi izvor, iako se posredno po oblicima imena i prezimena može zaključiti da je riječ o preuzetom Šćurićevu popisu.[10] Povjesničar Ante Škegro u prikazu Topalovićeve knjige upravo je navod o 28 generala Židova u NDH istaknuo kao jednu od manje poznatih stvari koje autor donosi.[11]
Književni povjesničar i jedan od recenzenata Topalovićeve knjige Dubravko Jelčić taj je popis prenio u svoju esejističku knjigu o 20. st.[12] Na Topalovića, koji mu je surecenzirao knjigu, poziva se novinar i publicist Stojan Miloš u knjizi o Bleiburgu.[13] Topalovićev popis preuzima i povjesničar Božo Goluža u članku o stradanju Židova u Mostaru za vrijeme NDH.[14] Šćurićevim tekstom i Topalovićevom knjigom služio se i novinar Ivan Vukić u članku Laži o genocidnosti Hrvata.[15] Popis, s točnije navedenim zaključnim činovima, ali ne navodeći izvor, donosi i pjesnikinja i publicistica Vera Primorac u reagiranju na skup antifašista u Sarajevu 2020.[16] Podatak o 28 „visokih časnika i zapovjednika (generala, pukovnika i dr.)“ Židova u NDH, ali bez navođenja pojedinačnih imena, donio je i liječnik Mihovil Biočić.[17] Imena generala židovske vjere ne navodi ni publicist Ivica Karamatić u Hrvatskom tjedniku 2025.[18]
Na nekim su mrežnim portalima pojedinci s popisa detaljnije biografski obrađeni, pretežno prema leksikonu Tko je tko u NDH.[19] Tako je primjerice novinar i publicist Tomislav Vuković, uviđajući diskrepancije u pojedinim biografijama, ponajprije da neki po svemu sudeći nisu imali generalski čin ili da su podrijetlom bili Folksdojčeri, pozvao na daljnje istraživanje.[20] Biografije gotovo istovjetne onima u spomenutom leksikonu donesene su na portalu Hop[21] te blogu Otporaš.[22] Više je slučajeva da se popis od 28 generala samo prenosi ili se na nj poziva u dnevnopolitičke svrhe.[23]
Nije posve jasno po kojem je ključu popis sastavljen. Vjerojatno je površno prema pisanom ili izgovornom obliku prezimena, a dijelom i iz neznanja – što pokazuje slučaj SS-Obersturmführera i zapovjednika XIII. pionirskoga bataljuna 13. SS divizije Oskara Kirchbauma, ubijenoga u pobuni pripadnika toga bataljuna u mjestu Villefranche-de-Rouergue 1943. – zaključeno kako je riječ o Židovima, odnosno osobama židovskoga podrijetla. Međutim, prema izvorima za neke je od navedenih nedvojbeno da su bili druge nacionalnosti, uglavnom Nijemci. Primjerice, Alemann je odvjetak njemačke plemićke obitelji iz Alsacea, kojoj je Rudolf II. 1602. potvrdio plemstvo,[24] Gamberger je bio iz đakovačke folksdojčerske obitelji,[25] Kirchbaumi su podrijetlom iz Njemačke, odakle su se u 18. st. preselili u Vukovar, a u 19. st. u Varaždin, kako je izjavio Kirchbaumov sin,[26] za Mizlera pak pisac nekrologa navodi obiteljsko podrijetlo iz Bremena, što je posvjedočila i Mizlerova prapraunuka Ira Beck,[27] Praunspergeri su podrijetlom iz Šleske te su se u drugoj polovici 17. st. doselili na područje Varaždina, gdje im je 1676. podijeljeno ugarsko-hrvatsko plemstvo, pa na početku 18. st. u Samobor,[28] dok nekrolog Steinfelova brata Božidara spominje njemačko, odnosno švicarsko podrijetlo obitelji.[29] Obitelj Emanuela Balleyja bila je podrijetlom iz Francuske, odakle se početkom 18. st. iselila u današnju zapadnu Češku, pa se njegov otac Josip, kojemu je sa suprugom i sinovima te njihovim potomcima 1913. podijeljeno ugarsko-hrvatsko plemstvo s pridjevkom Drežnički, rodio u Plzeňu. Nije do kraja jasno obiteljsko podrijetlo primjerice Halle, čijemu je ocu, također Ferdinandu, 1892. podijeljeno ugarsko-hrvatsko plemstvo s pridjevkom Szent Demeter. Kratka obavijest o smrti Ferdinanda Halle 1914. izrijekom navodi da je taj nekadašnji zapovjednik hrvatsko-slavonske žandarmerije bio „dobar Hrvat“, pa je za pretpostaviti da je obitelj bila kroatizirana najkasnije početkom 20 st.[30] Tartaglia je, iako ga se ponegdje neosnovano drži Talijanom,[31] bio potomak splitske plemićke obitelji.
Neki od navedenih uopće nisu bili generali. Iako su činovi u mornarici ekvivalentni generalskima u kopnenoj vojsci, preciznije je reći da je Agneli zaključno bio doadmiral, odnosno kontraadmiral,[32] a Steinfl viceadmiral (na početku 1945. imenovan je i djelatnim ustaškim pukovnikom u Ustaškoj vojnici).[33] Kubin je bio kapetan bojnoga broda i tek je umirovljenjem na vlastitu molbu u listopadu 1944. promaknut u čin počasnoga kontraadmirala.[34] Neki su zaključno bili pukovnici. Čuš je od 1942. bio glavnostožerni pukovnik[35] te ustaški pukovnik u Zapovjedništvu Ustaške vojnice,[36] dok su Halla i Helbich bili glavnostožerni pukovnici. Ponešto je dvojben generalski čin Alabande, koji je u siječnju 1944. umirovljen iz domobranstva kao pješački pukovnik te imenovan djelatnim ustaškim pukovnikom u Ustaškoj vojnici,[37] jer je prema vlastitim navodima generalom imenovan 4. svibnja 1945, odnosno na samom kraju rata. S obzirom na nadnevak nije neobično da dekret o promaknuću, ako ga je bilo, nije dospio biti objavljen, ali su pojedinci u emigraciji sumnjali u vjerodostojnost Alabandinih navoda.[38] Ipak, prevladavajuće je stajalište da je Alabanda promaknut u general majora, pa je u tom činu na kraju života djelovao kao počasni dopredsjednik u Upravnom odboru Središnjice Hrvatskih društava Europe i kao predstavnik Hrvatskoga oslobodilačkoga pokreta u Antiboljševičkom bloku naroda.[39]
Posmrtno su u čin generala promaknuti 1943. Kirchbaum i Zgaga, što je i notirano u njihovim matičnim listovima, te 1944. Reš, Sachs i Šnur.
U biografijama u leksikonu Tko je tko u NDH nije spominjana ni vjerska ni nacionalna pripadnost ulaznika. U novinskom prilogu o generalu Alabandi izrijekom se pak navodi da nije židovskoga podrijetla, iako taj navod nije potkrijepljen izvorom.[40] Pojedinima – Alemannu, Fritzu, Gambergeru, Helbichu, Kirchbaumu, Metzgeru, Praunspergeru, Rešu, Rumleru, Sachsu, Šolcu, Zgagi i Zornu – sačuvani su časnički matični listovi iz kojih je razvidan njihov vjerski i nacionalni identitet te vojnička napredovanja. Podatci o vjerskoj pripadnosti časnika s popisa uglavnom su dodatno provjereni u matičnim knjigama rođenih, umrlih i vjenčanih.
Biografije kojih nema u Tko je tko u NDH ili drugdje, one Gambergera, Kraus-Tudića, Kubina, Reša, Simonovića, u ovom su članku opširnije predstavljene. Za ostale je, uz podatke o rođenju i roditeljima, uglavnom donesen njihov prvi i zaključni čin u oružanim snagama NDH. Ako su pak za pojedine časnike koji su obrađeni u tom leksikonu nađeni novi ili podatci koji ispravljaju dotadašnje navode i to je ovdje doneseno. Nazivi činova donosili su se onako kako su navedeni u primarnim izvorima.
Hinko Alabanda rođen je 6. studenoga 1882. u Zadru. U Kaštel Gomilici vjenčao se 1912. s Livijom Alabanda. U vjenčanom listu upisan je kao Heinrich, sin Johana i Anne. Oboje su mladenaca bili rimokatolici. Alabandini su roditelji također bili rimokatolici; upisani su u matici vjenčanih u Zadru 29. rujna 1880. kao Giovanni i Anna Maria. Primljen je u vojsku NDH kao satnik.[41]
Ladislav Alemann rođen je 8. travnja 1881. u Vinkovcima, gdje je 27. travnja i kršten u rimokatoličkoj crkvi kao Ladislav Kristijan Ivan. Njegovi roditelji, Ladislav i Gabriela rođena Veith, također su bili rimokatolici. Premda je u časničkom matičnom listu za oboje roditelja naveo da su Nijemci, izjašnjavao se kao Hrvat. Nakon I. svjetskog rata izašao je iz austrougarske vojske u činu satnika, u vojsku Kraljevstva Srba, Hrvata i Slovenaca primljen je u činu pješačkoga kapetana I. klase 1921, a umirovljen je u činu majora 1923. U činu bojnika nakon uspostave NDH u travnju 1941. primljen je u domobranstvo, u kolovozu je promaknut u pukovnika, a najposlije 1944. u generala.[42]
Edgar Angeli rođen je 11. svibnja 1892. u Karlovcu. U Šibeniku se 25. studenoga 1918. vjenčao s Edvigom Cinotti. I on i roditelji mu, Franz i Marija, bili su rimokatolici. U vojsci Kraljevine Jugoslavije imao je od 1937. čin kapetana bojnoga broda. Nakon uspostave NDH zatražio je da ga se primi u mornaricu te je 1. svibnja 1941. promaknut u komodora, a 1943. promaknut je u doadmirala i imenovan zapovjednikom Mornarice. Umirovljen je u travnju 1944. na vlastiti zahtjev. Čini se da je umirovljenje potaknuto time što se zauzimao za sina Mladena, koji je bio osuđen zbog održavanja veza s partizanskim pokretom i britanskom obavještajnom službom. Prema šturim biografskim podatcima koje je pak dao pred Vojnim sudom Jugoslavenske mornarice 1945. u Splitu nacionalno se izjašnjavao kao Hrvat. Osuđen je na smrt, a iz zabilješke u dosjeu, koji je o njegovu starijem sinu Veljanu vodila Služba državne sigurnosti, proizlazi da je preminuo prije izvršenja kazne.[43]
Emanuel Balley rođen je 30. kolovoza 1875. u Glini, gdje je 12. rujna i kršten u rimokatoličkoj crkvi kao Emanuel Dušan. Roditelji su mu, Josip i Emilija, također bili rimokatolici. U austrougarskoj vojsci dosegnuo je čin pješačkoga potpukovnika, a u tom je činu u Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca 1921. i umirovljen. Za „osobite zasluge u ustaškom pokretu“ promaknut je nakon uspostave NDH u pukovnika i u tom činu primljen u domobranstvo NDH. Promaknut je 1942. u generala, pa umirovljen.[44]
Oton Čuš rođen je u Gračanici u Bosni i Hercegovini 11. veljače 1902. U iskazu Upravi državne bezbjednosti za Hrvatsku 1948. izjasnio se kao Hrvat rimokatoličke vjere. To je stajalo i u optužnici koja je u studenom 1948. protiv njega podignuta pred Vojnim sudom u Zagrebu. U vojsci Kraljevine Jugoslavije bio je od 1936. artiljerijski major, preveden 1938. u čin generlštabnoga majora, a 1940. promaknut je u potpukovnika. U tom je činu ušao u domobranstvo NDH. Umirovljen je kao djelatni ustaški pukovnik 1944.[45]
Julije Fritz rođen je 4. kolovoza 1900. u pustari Seleš (Söllös) kraj Tenje i kršten u rimokatoličkoj crkvi 7. kolovoza kao Julijo. I roditelji su mu, Franjo i Roza rođena Horvat, bili rimokatolici. To je vidljivo i iz podataka o ocu i dvojici Fritzove braće, Stjepanu i Franji, koji su bili osječki zavičajnici pod kroatiziranom inačicom prezimena Fric. U časničkom matičnom listu 1942. zabilježeno je: „Promjena narodnosti od Hrvata na Njemca“. Fritz je primljen u domobranstvo 1941. u činu pješačkoga potpukovnika, a 1943. promaknut je u pukovnika. Bio je u skupini generala i visokih časnika NDH koji su u rujnu 1945. u Beogradu proglašeni krivima za kaznena djela ratnih zločina i izdaje domovine.[46]
Josip Gamberger rođen je u Tuzli 18. siječnja 1894. i kršten 27. siječnja u rimokatoličkoj crkvi kao Josip Juraj. Roditelji, Josip i Terezija rođena Hager, također su bili rimokatolici. Premda podrijetlom Folksdojčer, u rubrici „narodnost“ u časničkom matičnom listu upisao se kao Hrvat. U austrougarskoj je vojsci zaključno bio natporučnik, a u vojsci Kraljevine Jugoslavije kapetan I. klase. Primljen je 1942. u djelatnu vojnu službu NDH u činu nadsatnika, pa promaknut u bojnika i 1944. u potpukovnika. Imenovan je u travnju 1945. zamjenikom zapovjednika Popunidbenoga zapovjedništva Petrinja. Iako se ponegdje navodi da je oko 1956. umro na Golom otoku, čini se da tomu nije tako. U recentnim se radovima o Golom otoku ne spominje. Obitelj očito nije dobila informaciju o njegovoj sudbini nakon rata jer je Gambergerova kći Melita Prosinečki još 1997. tražila podatke o ocu.[47]
Ferdo Halla rođen je u Osijeku 26. siječnja 1881. i kršten u rimokatoličkoj crkvi 2. veljače kao Ferdinand Gustav. I njegovi roditelji, Ferdinand i Ana, bili su rimokatolici. Uspostavom NDH promaknut je u glavnostožernoga pukovnika, iako ga se publicist Vinko Nikolić sjećao kao generala. Čini se da je umro u Imstu u Austriji 1949.[48]
Dragutin Helbich rođen je u Vinkovcima 31. kolovoza 1902. i kršten u rimokatoličkoj crkvi 6. rujna kao Dragutin Rudolfo Adam. Roditelji su mu, Engelbert i Elsa rođena Dolveth, također bili rimokatolici. I on je jedan od časnika evidentno njemačkoga podrijetla, dapače je u časničkom matičnom listu za majčinu narodnost naveo „Njemica“, ali je sebe i oca držao Hrvatima. U vojsci Kraljevine Jugoslavije bio je od 1940. potpukovnik, a u tom je činu primljen u domobranstvo NDH i 1944. promaknut u pukovnika. Prema svjedočenju Branimira Vidmara, koji ga je za povlačenja na kraju rata posljednji put vidio u mjestu Bad Sankt Leonhard im Lavanttal, navodno je 10. 5. 1945. počinio samoubojstvo.[49]
Đuro Iser rođen je u Staroj Gradiški 2. svibnja 1887. i kršten u rimokatoličkoj crkvi 8. svibnja kao Juraj Josip. Roditelji su mu, Grgur Josip i Marija, bili rimokatolici. U vojsci Kraljevine Jugoslavije imao je od kraja 1939. čin artiljerijskoga generala, a 1941. primljen je u djelatnu vojnu službu NDH u činu topničkoga generala te je 1944. umirovljen.[50]
Oskar Kirchbaum rođen je u Varaždinu 26. kolovoza 1895. i kršten u rimokatoličkoj crkvi 22. listopada kao Oskar Marija Emil Sigismund Gustav. Njegovi roditelji, upisani kao Žiga i Marija, također su bili rimokatolici. U matičnom listu, koji je potpisao u listopadu 1941, za tada je pokojne roditelje naveo da su hrvatske narodnosti. Isprva se izjašnjavao kao Hrvat, a naknadno je 1942, uz njegovu narodnost bilo dodano i Nijemac, dok je u Izjavi o državljanstvu i zavičajnoj pripadnosti, koju je potpisao 1942, u rubrici državljanstvo naveo „Hrvatsko (Pripadnik njemačke narodnostne skupine)“. Bio je inženjerski pukovnik vojske Kraljevine Jugoslavije od 1938, a u tom je činu primljen i u djelatnu vojnu službu u domobranstvo 1941. Posmrtno je 1944. promaknut u generala.[51]
Rudolf Kraus-Tudić rođen je u Pragu 14. listopada 1868. Vjenčao se 21. listopada 1900. u Cigleni sa Štefanijom Tudić. Iz zapisa u matičnoj knjizi vjenčanih proizlazi da su mu i roditelji, Heinrich Kraus i Marija, bili rimokatolici, te da mu je Odjel za bogoštovlje i nastavu Zemaljske vlade 2. ožujka 1906. odobrio da dotadašnje prezime Kraus promijeni u Kraus-Tudić. Kraus-Tudić je iz austrougarske vojske izašao s činom nadintendanta 1. klase te je 1919. primljen u vojsku Kraljevstva Srba, Hrvata i Slovenaca u činu intendantskoga pukovnika. U istom je činu primljen u domobranstvo. Promaknut je 1942. u intendantskoga generala i potom umirovljen. Preminuo je 8. ožujka 1947. u Zagrebu te je 10. ožujka pokopan na Mirogoju na rimokatoličkom odjelu.[52]
Rikard Kubin rođen je 25. rujna 1883. u Trstu, gdje je u evangeličkoj crkvi kršten kao Richard Carl. I njegovi su roditelji, Julius i Bertha rođena Hoffmann, bili evangelici, o čemu svjedoči izvadak rodnoga lista koji je za potrebe ovoga članka poslao pastor evangeličke crkve u Trstu Andrei Popescu. Da je evangelik, Kubin je naveo i u zapisniku s popratnim prilozima (preslicima vjenčanoga lista te domovnice iz Zemuna, gdje je bio zavičajan od 1922), koji je 1942. sastavljen u Gradskom poglavarstvu u Zagrebu, gdje je od 1941. imao zavičajno pravo. Kubin je u činu kapetana bojnoga broda 1937. umirovljen iz mornarice Kraljevine Jugoslavije, a uspostavom NDH 1941. uvršten je u red djelatnih mornaričkih časnika. Od rujna te godine do ožujka 1942. djelovao je na ustrojavanju Narodne zaštite i neko vrijeme bio na raspolaganju Ministarstvu hrvatskog domobranstva, potom je 1942–1944. u Glavnom stožeru hrvatskoga domobranstva bio pročelnik Odjela za očevidnost, odnosno Izvještajnoga odjela, zatim u Upravnom stožeru oružanih snaga zamjenik pročelnika Tehničkoga odjela. Nova partizanska vlast pogubila ga je je 21. lipnja 1945. na osnovi presude Vojnoga suda Komande grada Zagreba od 20. lipnja 1945.[53]
Josip Metzger rođen je 17. kolovoza 1883. u Franzfeldu, njemačkom selu kraj Pančeva (danas Kočarevo u Srbiji). Bio je Nijemac evangeličke vjeroispovijesti. Ustašku zakletvu položio je 1934. Primljen u domobranstvo 1941. u činu pješačkoga pukovnika, a 1944. promaknut je u generala.[54]
Milan Mizler rođen je 12. veljače 1868. u Sotu, danas u Srbiji, koji je za Austro-Ugarske Monarhije pripadao kotaru Ilok. U Iloku se 27. listopada 1890. vjenčao s Cvijetom rođenom Malschinger. Oboje su mladenaca bili rimokatolici. Nakon uspostave NDH u travnju 1941. zatražio je da ga se primi u oružništvo NDH te je „za dugogodišnje i neprekidne zasluge u Hrvatskom pokretu“ promaknut u general majora i imenovan zapovjednikom oružništva. U srpnju 1942. promaknut je u general poručnika i umirovljen. Preminuo je u Zagrebu 28. lipnja 1944. i pokopan na Mirogoju na rimokatoličkom odjelu.[55]
Milan Praunsperger rođen je u Samoboru 5. studenoga 1881. i kršten u rimokatoličkoj crkvi 7. prosinca kao Milan Herman Hamilkar. I roditelji su, upisani kao Hamilkar i Dragojla, bili rimokatolici. Primljen je u domobranstvo u činu sudačkoga bojnika te najposlije 1944. promaknut u generala sudca.[56]
Julije Reš rođen je 10. svibnja 1895. u Sušaku, gdje je 20. lipnja i kršten u rimokatoličkoj crkvi kao Julio Stiepan. I majka mu Antonija Zupančić iz „Sv. Ruperta u Kranjskoj“ bila je rimokatolkinja. „Pozakonjen“ je nakon što je ona 1901. sklopila civilni brak s Karlom Reschom, koji je priznat kao otac djeteta. „Pozakonjena“ su tom prilikom i njegova danas poznatija braća, Henrik i Rudolf. Henrik, rođen 4. srpnja 1890, pod inačicom imena Hinko je nakon uspostave NDH, među ostalim i za „svojsko pomaganje ustaškog prevrata u Karlovcu u travnju 1941.“, bio promaknut u bojnika, a 1943. u inženjerskoga pukovnika. Na kraju rata su ga, dan prije nego su postrojbe Jugoslavenske armije ušle u Sušak, po svemu sudeći ubili ustaše jer je odbio zapovijed o povlačenju. Rudolf, rođen 15. kolovoza 1896, bio je vaterpolist. Otac im je, čini se, bio Austrijanac. Obitelj je vjerojatno bila kroatizirana. Julije je i sebe i oca u svojem matičnom listu iskazao kao Hrvate. I on i Hinko, kojega se doduše ponegdje u matičnom listu bilježi i pod inačicom prezimena Resch, oca su zapisali pod imenom Dragutin. Kao Dragutin Reš je 1908. i pokopan na Trsatu. Julije Reš bio je pješački potpukovnik u vojsci Kraljevine Jugoslavije od 1939, a u tom je činu primljen i u domobranstvo NDH te 1944. promaknut u pukovnika i, posmrtno, u generala.[57]
Dragutin Rumler rođen je u Petrinji 26. listopada 1883. i kršten 28. listopada u rimokatoličkoj crkvi kao Dragutin Franjo. Rimokatolici su mu bili i roditelji, Gotfried i Marija rođena Hamberger. Po svemu sudeći bio je njemačkoga podrijetla, ali su mu već roditelji bili kroatizirani, jer se u časničkom matičnom listu izjasnio kao Hrvat, a očevo je ime upisao pod inačicom Bogomir. Imenovan je 1940. načelnikom Petrinje te je u travnju nakon proglašenja NDH organizirao ustašku vlast u gradu. Zato je već 17. travnja 1941. za „osobite zasluge u ustaškom pokretu“ iz čina pješačkoga pukovnika, u kojem je 1932. umirovljen u vojsci Kraljevine Jugoslavije, promaknut u general majora i 1944. u čin general poručnika.[58]
Julio Sachs rođen je u Brodu na Savi 14. ožujka 1898. U svibnju 1941. pristupio je domobranstvu u činu kapetana bojnoga broda, a 1942. preveden je u opkoparskoga pukovnika. U časničkom matičnom listu izjasnio se kao Hrvat rimokatoličke vjere. Prema Izjavi o rasnoj pripadnosti, koju je pod inačicom prezimena Saks popunio i potpisao u kolovozu 1941, evidentno je da je bio Folksdojčer. Kao očevu narodnost naveo je „Austrij. Hrvat“, za majku, inače rođenu u Beču, da je „Austrijanka“. Poginuo je 21. travnja 1944. za bombardiranja Zemuna, a pokopan je u Zagrebu na rimokatoličkom odjelu na Mirogoju. Posmrtno je promaknut u generala.[59]
Julijo Simonović rođen je u Brodu (danas Slavonski Brod) 12. travnja 1859. i kršten sljedeći dan u rimokatoličkoj crkvi kao Alexander Julius Franciscus. I njegovi roditelji, upisani kao Michael i Joanna, bili su rimokatolici. U austrougarskoj vojsci bio je od 1879, kad je kao kadet primljen u 53. zagrebačku pješačku pukovniju do ožujka 1917, kad je u činu pukovnika i s položaja zapovjednika okruga Cetinje umirovljen. U svibnju 1917. bio je promaknut u naslovnoga general majora. Bio je u „prvoj skupini“ onih koji su podnijeli molbu da ih se primi u domobranstvo, ali je već 28. svibnja 1941. preminuo u Zagrebu te je 30. svibnja pokopan na rimokatoličkom odjelu na Mirogoju. Odredbe o Simonovićevu promaknuću iz čina pješačkoga pukovnika i naslovnoga generala u čin generala te potom o primanju u djelatnu vojnu službu objavljene su nakon njegove smrti.[60]
Nikola Steinfl rođen je u Zlarinu 27. studenoga 1889. i kršten 24. prosinca u rimokatoličkoj crkvi kao Niko Ante Božo. I roditelji su mu, Božo i Ljubica, bili rimokatolici. Kao kapetan bojnoga broda zatražio je nakon uspostave NDH da ga se primi u mornaricu, 1942. je iz mornarice u činu brodskoga pukovnika preveden u kopnenu vojsku u činu inženjerskoga-tehničkoga pukovnika, 1944. promaknut u komodora. Od rujna 1944. do kraja rata bio je ministar oružanih snaga NDH.[61]
Ivan Šarnbek rođen je u Vinkovcima 28. ožujka 1896, a kršten 30. ožujka u rimokatoličkoj crkvi. Rimokatolici su mu bili i roditelji, Adam Scharenbeck i Ana rođena Buser. Po svemu sudeći bio je etnički Nijemac, ali je i tijekom NDH zadržao kroatiziranu inačicu prezimena. Preminuo je u Zagrebu 19. siječnja 1970. U Matici umrlih Črnomerec iz 1970. zaveden je kao Scharenbeck, dok je na Mirogoju pokopan 21. siječnja 1970. pod inačicom prezimena Šarnbek (u umrlici je kao mjesto rođenja omaškom navedeno Zagreb). Primljen je u domobranstvo u činu potpukovnika pješaštva, 1944. je promaknut u generala, a te je godine i umirovljen.[62]
Ivo Šnur rođen je u Bad Radkersburgu 21. prosinca 1900, a preminuo je 31. svibnja 1944. u Zagrebu, gdje je i pokopan na rimokatoličkom odjelu na Mirogoju u obiteljskoj grobnici Schnur. Primljen je u domobranstvo u činu potpukovnika pješaštva, a 1943. promaknut je u pukovnika te posmrtno 1944. u generala.[63]
Josip Šolc rođen je u Zagrebu 30. siječnja 1898. i kršten 2. veljače u rimokatoličkoj crkvi. I roditelji su mu, Josip, upisan pod prezimenom Scholc, i Marija, bili rimokatolici. Bio je nogometaš zagrebačke Concordije, a odigrao je i dvije reprezentativne utakmice (1920, 1923). U domobranstvo NDH primljen je u činu pješačkoga potpukovnika, a na kraju 1944. promaknut je u generala. Iako prezime upućuje na njemačko podrijetlo, očito je obitelj bila kroatizirana te se Šolc, barem prema iskazu Odjeljenju zaštite naroda na početku lipnja 1945, gdje je također potvrđeno da je rimokatolik, izjašnjavao kao Hrvat. Iako je imao doticaja s partizanskim pokretom, u rujnu 1945. u Beogradu je proglašen krivim za kaznena djela ratnih zločina i izdaje domovine te osuđen na smrt.[64]
Kvintilijan Tartaglia rođen je u Splitu 9. veljače 1884. i kršten 2. lipnja u rimokatoličkoj crkvi kao Quintino Luigi Maria. I roditelji su mu, upisani kao Michele i Maria rođena Wanmüller, bili rimokatolici. U vojsci Kraljevine Jugoslavije imao je od 1937. čin brigadnoga generala, a nakon uspostave NDH zatražio je da ga se primi u oružništvo NDH, no već je u studenom 1941. umirovljen iz oružništva u činu generala. Preminuo je 30. prosinca 1968. u Zagrebu te je 3. siječnja 1969. pokopan na Mirogoju pod inačicom imena Gvintino.[65]
Rudolf Wanner rođen je u Zadru 9. kolovoza 1884. U Varaždinu se 1933. u rimokatoličkoj crkvi vjenčao s Darinkom rođenom Sohal. U matičnoj knjizi vjenčanih upisan je pod inačicom prezimena Vaner. Prema istom zapisu njegovi su roditelji, Herman i Santina, također bili rimokatolici. Premda je prodavač Wannerovih memorabilija – fotografije, promaknuća 1944. u čin generala te obavijesti iz 1946. njegovoj udovici da joj je suprug osuđen i potom pogubljen – naveo da su Wannerovi roditelji bili židovskoga podrijetla, iz Matične knjige vjenčanih župe Rovinj, gdje je 29. studenoga 1875. sklopljen brak njegovih roditelja, zabilježenih kao Hermanus Carolus Joseph Wanner iz Ovara i Sancta Maria Jacoba de Prato, evidentno je da su bili rimokatolici. Po svemu sudeći, i Wanner je bio etnički Nijemac. Umirovljen iz vojske Kraljevine Jugoslavije u činu artiljerijskoga pukovnika, nakon uspostave NDH bio je preveden u djelatni vojni stalež. Tom je prilikom istaknut i kao osnivač i predsjednik Hrvatsko-njemačkoga društva, kako je 1941. preimenovano Društvo prijatelja Njemačke u Varaždinu (osnovano 1940). Nakon ulaska jedinica Jugoslavenske armije u Varaždin bio je sa suprugom, pogrešno naveden kao Wauner, u brojnoj skupini „narodnih neprijatelja“ predviđenih za uhićenje. Presudom Vojnoga suda 2. armije osuđen je 15. lipnja 1945. u Zagrebu na smrt vješanjem. I u novinama mu je prezime napisano pogrešno – Baner.[66]
Mirko Zgaga rođen je u Šibeniku 22. rujna 1890. kao Bogomir i kršten 28. rujna u rimokatoličkoj crkvi. Rimokatolici su mu bili i roditelji, Anto i Fanni rođena Kummer. U časničkom matičnom listu izjasnio se kao Hrvat, za oca je naveo da je Slovenac, a za majku da je Njemica. U vojsci Kraljevine Jugoslavije bio je pješački pukovnik od 1934, a u tom je činu primljen i u domobranstvo NDH. Posmrtno je 1944. promaknut u generala. Pokopan je pod imenom Mirko.[67]
Božidar Zorn rođen je 9. listopada 1900. u Cormonsu, koji je tada bio u Austro-Ugarskoj Monarhiji, a danas pripada Italiji. U časničkom matičnom listu upisao je da je Slovenac rimokatoličke vjere. Isto je naveo i za roditelje, Antuna i Katarinu rođenu Furlani. U vojsci Kraljevine Jugoslavije bio je pješački potpukovnik od 1937. U tom je činu 1941. primljen i u domobranstvo, a 1944. promaknut je u generala.[68]
Zaključno: Tvrdnje koje se javljaju u medijskom prostoru da su neki generali NDH, najčešće se spominje njih 28, bili Židovi ili židovskoga podrijetla neutemeljene su i netočne. Sumnju u njihovu istinitost polazno je sugerirala već i provedba zakonskih odredbi i okružnica donesenih neposredno nakon uspostave NDH, a osobito tijekom početne faze ustrojavanja domobranstva kao njezine redovne vojske, posebno Zakonske odredbe o rasnoj pripadnosti kojom se Židove definira isključivo prema podrijetlu – vjeri roditelja te djedova i baka – neovisno o stvarnoj vjerskoj praksi pojedinca, kulturnoj integraciji ili osobnoj identifikaciji. Pojedinačno istraživanje svakoga od u tom kontekstu spominjanih pojedinaca to je i potvrdilo. Uvidom u matične knjige (rođenih, tj. krštenih, vjenčanih i umrlih) i časničke matične listove koji su sadržavali potpisanu Izjavu o rasnoj pripadnosti, utvrđeno je da niti jedan od 28 spominjanih generala – među kojima neki nisu ni bili generali – nije bio Židov ili židovskoga podrijetla. Krštenjem i podrijetlom njih 26 bili su rimokatoličke vjere, a dvojica su bili evangelici.
Paulina Radonić
[1] A. Mataić (ur.), Zakoni zakonske odredbe i naredbe it. d. proglašene od 11. travnja do 26. svibnja 1941. Zagreb 1941, str. 107–115. https://www.sistory.si/cdn/publikacije/37001-38000/37516/zakoni_odredbe_knjiga_I_abby.pdf (pristupljeno 4. 11. 2025)
Vjesnik vojnih naredaba i zapovijedi za cjelokupnu oružanu snagu Nezavisne Države Hrvatske. Naredbe, (1941) 3. 5, str. 25–27; 7. 5, str. 38–39.
P. Požar (prir.), Ustaša: dokumenti o ustaškom pokretu. Zagreb 1995, str. 160, 162–169.
I. Goldstein i S. Goldstein, Holokaust u Zagrebu. Zagreb 2001, str. 119–121.
N. Bartulin, The Racial Idea in the Independent State f Croatia: Origins and Theory. Leiden–Boston 2014, str. 148–158.
[2] Vijesnik vojnih naredaba i zapovijedi za cjelokupnu oružanu snagu Države Hrvatske. Naredbe, (1941) 17. 4, str. 1, 4, 8.
[3] Vjesnik vojnih naredaba i zapovijedi za cjelokupnu oružanu snagu Nezavisne Države Hrvatske. Naredbe, (1941) 17. 6, str. 246.
[4] Vjesnik vojnih naredaba i zapovijedi za cjelokupnu oružanu snagu Nezavisne Države Hrvatske. Naredbe, (1941) 7. 5, str. 49–51.
[5] A. Mataić (ur.), Zakoni zakonske odredbe i naredbe it. d. proglašene od 27. svibnja do 30. lipnja 1941. Zagreb 1941, str. 104–115. https://www.sistory.si/media/legacy/publikacije/37001-38000/37526/zakoni_odredbe_naredbe_II.pdf (pristupljeno 4. 11. 2025)
[6] Hrvatski državni arhiv, HR-HDA-492, Domobransko popunidbeno zapovjedništvo Bjelovar, Taj. Broj: 205/1942.
[7] E. D. Kvaternik, Sjećanja i zapažanja 1925–1945. Zagreb 1995.
Svi politički čelnici NDH bili su Židovi ili židovskoga podrijetla. https://www.hrvatski-fokus.hr/2016/08/8503/ (pristupljeno 4. 11. 2025)
M. Jergović, Poglavnik nije bio Židov. https://www.jutarnji.hr/naslovnica/poglavnik-nije-bio-zidov-3877341 (pristupljeno 4. 11. 2025)
Singer, Vlado (Vladimir). Židovski biografski leksikon (radna verzija). https://zbl.lzmk.hr/?p=2223 (pristupljeno 4. 11. 2025)
[8] D. Sagrak, Političke prilike u Hrvatskoj u kojima na scenu stupa Dr. Ante Pavelić. U: Ante Pavelić, Putem hrvatskog državnog prava. Zagreb 1999, str. 109.
[9] D. Šćurić (Dragec Ščuric), Povijest HOS-a 1941–1945: (Nepotpuni pripremni podatci). Nova Hrvatska (Sydney), 6 (1998) 33, str. 13.
[10] V. Topalović, Srednja Bosna ne zaboravimo hrvatske žrtve 1941.–50. / 1991.–95. Zagreb 2001, str. 70.
[11] A. Škegro, Srednja Bosna – stoljetno gubilište Hrvata. Bosna franciscana (Sarajevo), 9 (2001) 14, str. 336. https://www.scribd.com/document/869444564/Vjenceslav-Topalovic-Srednja-Bosna-Ne-Za-1 (pristupljeno 4. 11. 2025)
[12] D. Jelčić, 100 krvavih godina: XX. stoljeće u hrvatskoj povijesti. Zagreb 2004, str. 117.
[13] S. Miloš, Bleiburg i križni put: zločin bez kazne. Livno–Zagreb 2004, str. 210, 324.
[14] B. Goluža, Židovi u Mostaru (Prilog istini i jasnoći). Hum (Mostar), 2006, 1, str. 240–241. https://hum.ff.sum.ba/wp-content/uploads/2018/10/Humdec2006_226_244.pdf (pristupljeno 4. 11. 2025)
[15] I. Vukić, Laži o genocidnosti Hrvata. Politički zatvorenik, 15 (2006) 172/173, str. 15–27. https://www.hdpz.hr/wp-content/uploads/2021/04/Politicki-zatvorenik-172_173.pdf (pristupljeno 4. 11. 2025)
[16] V. Primorac, Bošnjački „antifašisti“ krvoločniji od fašista. https://www.hrvatski-fokus.hr/2020/05/25393/ (pristupljeno 4. 11. 2025)
[17] M. Biočić, Laži o srpskom antifašizmu i antisemitizmu. Zagreb 2024, str. 112.
[18] I. Karamatić, Hrvatsko društvo nije slobodno dok u njemu postoje protuhrvatske snage koje kriminaliziraju ZDS! Hrvatski tjednik, (2025) 1093, str. 47.
[19] Tko je tko u NDH: Hrvatska 1941.–1945. Zagreb 1997. https://znaci.org/00003/557.pdf (pristupljeno 4. 11. 2025)
[20] T. Vuković, Do „katoličke države“ sa Židovima, pravoslavcima i muslimanima. https://www.dnevno.hr/vijesti/komentari/do-katolicke-drzave-sa-zidovima-pravoslavcima-i-muslimanima-84052/ (pristupljeno 4. 11. 2025)
[21] 2500 Židova borilo se za NDH-u. https://www.hop.com.hr/2018/08/26/2500-zidova-borilo-se-za-ndh-u/ (pristupljeno 4. 11. 2025)
[22] Od svih generala NDH, Židova je bilo 28., u postocima 21,4 posto. https://otporas.com/tyrex-rex-milanu-samo-stavi-milane-od-svih-generala-ndh-zidova-je-bilo-28-u-postotcima-21-4-posto/ (pristupljeno 4. 11. 2025)
[23] Z. Hodak, U NDH 28 generala bili su Židovi, a 13 Srbi. https://www.tjedno.hr/hodak-u-ndh-28-genrala-bili-su-zidovi-a-13-srbi/ (pristupljeno 4. 11. 2025)
I. Drenjačević, NDH je imala 132 generala, a čak 28 su bili Židovi. https://www.dnevno.hr/vijesti/hrvatska/ndh-je-imala-132-generala-a-cak-28-su-bili-zidovi-106419/ (pristupljeno 4. 11. 2025)
Srpski zločini i laži: Židovi u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj. https://croativ.net/srpski-zlocini-i-lazi-zidovi-u-nezavisnoj-drzavi-hrvatskoj-1546/ (pristupljeno 4. 11. 2025)
V. Vukadin, Reakcija na govor Ognjena Krausa u Jasenovcu. http://www.hkz-kkv.ch/odgovor_ognjenu_krausu.php (pristupljeno 4. 11. 2025)
Z. Čapalija, Moda i politika uvijek se ponavljaju. https://www.hkv.hr/izdvojeno/vai-prilozi/ostalo/prilozi-graana/36451-z-capalija-gdje-ste-gospodo-hrvatski-povjesnicari-i-akademici.html (pristupljeno 4. 11. 2025)
Mnogima će ravnopravnost vjera u NDH, još dugo ostati nedostižan uzor. https://croativ.net/mnogima-ce-ravnopravnost-vjera-u-ndh-jos-dugo-ostati-nedostizan-uzor-32887/ (pristupljeno 4. 11. 2025)
[24] V. A. Duišin (ur.), Zbornik plemstva u Hrvatskoj, Slavoniji, Dalmaciji, Bosni-Hercegovini, Dubrovniku Kotoru i Vojvodini. Zagreb 1938. https://archive.org/details/Zbornik_plemstva_u_hrvatskoj_slavoniji_dalmaciji_bosni_hercegovini_dubrovniku_1/page/n49/mode/2up (pristupljeno 4. 11. 2025)
[25] B. Tomljenović, Bosnian Counterpoint. Ann Arbour 1994, str. 194–204.
[26] K. Kruljac, Razgovor s Oscarom Kirchbaumom. Varaždinske vijesti, 52 (1996) 25. 9, str. 9.
[27] V. Mohr (Viktor, Zmaj sv. Andrijski), Mizler Milan, Zmaj Jenovski. Hrvatski zmaj, (1944), str. 117–118.
Razgovor Ire Beck s autoricom, 31. siječnja 2025.
[28] D. Vojak, O neobjavljenom tekstu Rudolfa Strohala o povijesti Samobora od g. 1555. do početka XIX. st. Kaj, 37 (2004) 6, str. 79.
[29] Ch. Kamber, Božidar Steinfl. Hrvatski glas (Winnipeg), 41 (1969) 3, str. 3.
[30] Ferdinand Halla. Obzor, 10 (1914) 122, str. 2.
[31] L. Ćevanić, Neutemeljene tvrdnje Ante Prkačina o generalskom kadru Kraljevine Jugoslavije. https://p-portal.net/neutemeljene-tvrdnje-ante-prkacina-o-generalskom-kadru-kraljevine-jugoslavije (pristupljeno 4. 11. 2025)
[32] Vjestnik Ministarstva oružanih snaga. Osobni poslovi, 4 (1944) 27. 4, str. 757.
[33] Vjestnik Ministarstva oružanih snaga. Osobni poslovi, 5 (1945) 1. 2, str. 301.
[34] Vjestnik Ministarstva oružanih snaga. Osobni poslovi, 4 (1944) 9. 11, str. 2326–2327.
[35] Vjestnik Ministarstva domobranstva, 2 (1942) 13. 11, str. 1078.
[36] Službeni viestnik Ustaške vojnice, 1 (1942) 26. 9, str. 273.
[37] Vjestnik Ministarstva oružanih snaga. Osobni poslovi, 4 (1944) 5. 1, str. 3; 10. 2, str. 216.
[38] Hrvatski državni arhiv, HR-HDA-1561 SDS RSUP, 301799, Dosje Alabanda, Hinko.
[39] Upravni odbor Središnjice Hrvatskih društava Europe. Hrvatska (Buenos Aires), 11 (1958) 16 (255), str. 1.
S. Stetzko, Hinko Alabanda. Hrvatska (Buenos Aires), 12 (1959) 16 (279), str. 7–8.
[40] B. Pervan, General NDH – Hinko Alabanda. https://vojnapovijest.vecernji.hr/vojna-povijest/general-ndh-hinko-alabanda-1303960 (pristupljeno 6. 11. 2025)
[41] Zadar sv. Stošija, Matična knjiga vjenčanih 1858–1890, str. 71, br. 49. https://www.familysearch.org/ark:/61903/3:1:3QS7-899X-2X3H?wc=9R2C-W3J%3A391644801%2C392276701%2C391805701%26cc%3D2040054&cc=2040054&lang=en&i=282m (pristupljeno 6. 11. 2025)
Hrvatski državni arhiv, HR-DAPA-429, Zbirka matičnih knjiga, Matična knjiga vjenčanih Pula 1910–1912, str. 218, br. 64.
Vjesnik vojnih naredaba i zapovijedi za cjelokupnu oružanu snagu Nezavisne Države Hrvatske. Osobni poslovi, (1941) 23. 8, str. 219.
Arolsen Archives, Registracije i dosjei raseljenih osoba, djece i nestalih osoba, Osobni dosje Alabanda, Heinrich. https://collections.arolsen-archives.org/de/search/topic/3-2-1-1_32110000-004-007?s=Alabanda,%20Heinrich (pristupljeno 6. 11. 2025)
[42] Hrvatski državni arhiv, HR-HDA-487 MINORS NDH, Matični list Alemann, Ladislav
Vinkovci, Matična knjiga rođenih 1880–1903, str. 26, br. 57. https://www.familysearch.org/ark:/61903/3:1:3QS7-L99X-D9S3-G?wc=9R27-N3D%3A391644801%2C391730601%2C392087201%26cc%3D2040054&cc=2040054&lang=en&i=223 (pristupljeno 6. 11. 2025)
Službeni vojni list (Beograd), 40 (1921) 6, str. 311.
[43] Hrvatski državni arhiv, HR-HDA-1561 SDS RSUP, 212646, Dosje Angeli, Veljan.
Šibenik–Grad, Matična knjiga rođenih (1898–1900), str. 30, br. 120. https://www.familysearch.org/ark:/61903/3:1:3QS7-L99F-Z8VY?wc=9R2X-JWR%3A391644801%2C392311301%2C392312201%26cc%3D2040054&cc=2040054&lang=hr&i=19 (pristupljeno 6. 11. 2025)
Matični ured u Šibeniku, Matična knjiga vjenčanih, Šibenik Grad (1911–1935), str. 49, br. 31.
Službeni vojni list, 56 (1937) 1, str. 2.
Vjesnik vojnih naredaba i zapovijedi za cjelokupnu oružanu snagu Nezavisne Države Hrvatske. Naredbe, (1941) 10. 5, str. 84.
Vjesnik vojnih naredaba i zapovijedi za cjelokupnu oružanu snagu Nezavisne Države Hrvatske. Osobni poslovi, (1941) 3. 5, str. 18.
Vjestnik Ministarstva oružanih snaga. Osobni poslovi, 3 (1943) 18. 9, str. 1467; 4 (1944) 27. 4, str. 757.
Osudjeni su organizatori „Crnomorskog sklopa“ i mornarice NDH-e. Na smrt strijeljanjem osudjeni su Anton Gattin, Leo Zaccaria i Edgard Angeli. Slobodna Dalmacija, 3 (1945) 22. 12, str. 3.
B. Boban, Vojno-obavještajni rad dr. Karla Radoničića i grupe domobranskih mornaričkih časnika za NOP i veza s I. S. (1943–1944). Radovi Zavoda za hrvatsku povijest, 44 (2012) str. 372. https://hrcak.srce.hr/97083 (pristupljeno 6. 11. 2025)
[44] Glina, Matična knjiga rođenih 1858–1878, str. 233, br. 50. https://www.familysearch.org/ark:/61903/3:1:3QS7-L99C-L8N4?wc=9RKB-RMS%3A391644801%2C391648601%2C391825201&cc=2040054&i=481 (pristupljeno 8. 9. 2025)
Službeni vojni list, 40 (1921) 51, str. 2601.
Vijesnik vojnih naredaba i zapovijedi za cjelokupnu oružanu snagu Države Hrvatske. Osobni poslovi, (1941), 17. 4, str. 5.
Vjesnik vojnih naredaba i zapovijedi za cjelokupnu oružanu snagu Nezavisne Države Hrvatske. Osobni poslovi, (1941) 12. 6, str. 51.
Vjestnik Ministarstva hrvatskog domobranstva. Osobni poslovi, 2 (1942) 14. 10, str. 975, 977.
[45] Vjestnik Ministarstva oružanih snaga. Osobni poslovi, 4 (1944) 18. 3, str. 503.
Hrvatski državni arhiv, HR-HDA-1561 SDS RSUP, 301292, Dosje Čuš, Oton.
[46] Hrvatski državni arhiv, HR-HDA-1448, Zbirka mikrofilmova matičnih knjiga i popisa obitelji, Tenja, Matična knjiga rođenih 1875–1906, str. 204, br. 40.
Hrvatski državni arhiv, HR-HDA-487 MINORS NDH, Matični list Fritz, Julije.
Vojno veće Vrhovnog suda Jugoslavije osudilo je na smrt 17 Pavelićevih generala i viših oficira. Borba (Beograd), 10 (1945) 23. 9, str. 5.
S Sršen i V. Matić (prir.), Zavičajnici grada Osijeka 1901.–1946. Osijek 2003, str. 229. https://www.dao.hr/images/digitalizirana_izdanja/Zavicajnici.pdf (pristupljeno 6. 11. 2025)
[47] Hrvatski državni arhiv, HR-HDA-1448, Zbirka mikrofilmova matičnih knjiga i popisa obitelji, Tuzla, Matična knjiga rođenih 1884–1895, str. 136, br. 9.
Hrvatski državni arhiv, HR-HDA-487 MINORS NDH, Matični list Gamberger, Josip.
Vjestnik Ministarstva oružanih snaga. Osobni poslovi, 5 (1945) 19. 4, str. 1024.
M. Prosinečki, Josip Gamberger. Hrvatski domobran, 7 (1997) 3, str 2.
M. Previšić, Povijest Golog otoka. Zaprešić 2019.
Josip Gamberger. https://www.geni.com/people/Josip-Gamberger/6000000018809068210 (pristupljeno 6. 11. 2025)
Josip Gamberger (1894 – 1956). http://www.vojska.net/hrv/zivotopis/g/gamberger/josip/ (pristupljeno 6. 11. 2025)
[48] Osijek Gornji grad, Matična knjiga rođenih 1870–1884, str. 328, br. 24. https://www.familysearch.org/ark:/61903/3:1:3QSQ-G99C-T17H?wc=9R2S-92H%3A391644801%2C392029501%2C392029701&cc=2040054&i=517 (pristupljeno 6. 11. 2025)
Vjesnik vojnih naredaba i zapovijedi za cjelokupnu oružanu snagu Nezavisne Države Hrvatske. Osobni poslovi, (1941) 5. 7, str. 98.
V. Nikolić, Pred vratima domovine: susreti s hrvatskom emigracijom 1965., 1. Buenos Aires 1966, str. 162.
[49] Hrvatski državni arhiv, HR-HDA-487 MINORS NDH, Matični list Helbich, Dragutin.
Vinkovci, Matična knjiga rođenih 1880–1903, str. 494, br. 161. https://www.familysearch.org/ark:/61903/3:1:3QSQ-G99X-DCFT?wc=9R27-T3X%3A391644801%2C391730601%2C391892601%26cc%3D2040054&cc=2040054&i=250 (pristupljeno 7. 11. 2025)
T. Sabljak i I. Smoljan (prir.), Povlačenje 1945: krivci i žrtve: svjedočanstva o popasti NDH. Zagreb 2000, str. 233–234.
[50] Stara Gradiška, Matična knjiga rođenih 1878–1894, str. 113, br. 29. https://www.familysearch.org/ark:/61903/3:1:3QS7-899F-F5S?wc=9R2F-W3N%3A391644801%2C391722601%2C391809001&cc=2040054&i=122 (pristupljeno 7. 11. 2025)
Vjesnik vojnih naredaba i zapovijedi za cjelokupnu oružanu snagu Nezavisne Države Hrvatske. Osobni poslovi, (1941) 16. 8, str. 190.
Vjestnik Ministarstva oružanih snaga. Osobni poslovi, 4 (1944) 5. 1, str. 3.
M. S. Bjelajac, Generali i admirali Kraljevine Jugoslavije 1918.–1941.: studija o vojnoj eliti i biografski leksikon. Beograd 2004, str. 163.
[51] Hrvatski državni arhiv, HR-HDA-487 MINORS NDH, Matični list Kirchbaum, Oskar.
Varaždin sv. Nikola, Matična knjiga rođenih 1891–1900, izvadak za 1895, br. 194. https://www.familysearch.org/ark:/61903/3:1:3QS7-8996-YL2C?wc=9R23-82Z%3A391644801%2C392103401%2C392104701&cc=2040054&i=184> (pristupljeno 7. 11. 2025)
Z. Bernwald, Muslime in der Waffen-SS. Erinnerungen an die bosnische Division Handzar (1943–1945). Graz 2012, str. 136.
[52] Hrvatski državni arhiv, HR-HDA-1448, Zbirka mikrofilmova matičnih knjiga i popisa obitelji, Zagreb sv. Blaž, Matična knjiga umrlih 1940–1948, str. 274, br. 65.
Službeni vojni list, 38 (1919) 30, str. 712.
Vjesnik vojnih naredaba i zapovijedi za cjelokupnu oružanu snagu Nezavisne Države Hrvatske. Osobni poslovi, (1941) 12. 6, str. 58.
Vjestnik Ministarstva hrvatskog domobranstva. Osobni poslovi, 2 (1942) 29. 8, str. 813, 815.
Groblje Mirogoj, matična kartica pokojnika Kraus-Tudić, Rudolf.
[53] Hrvatski državni arhiv, HR-HDA-1448, Zbirka mikrofilmova matičnih knjiga i popisa obitelji, Zagreb, Matična knjiga umrlih 1945, str. 10, br. 46.
Državni arhiv u Zagrebu, HR-DAZG-10 GPZ, Upravni odjel, spis br. 9684/1942.
Službeni vojni list (Beograd), 56 (1937) 34, str. 1397.
Vjesnik vojnih naredaba i zapovijedi za cjelokupnu oružanu snagu Nezavisne Države Hrvatske. Osobni poslovi, (1941) 12. 6, str. 64.
Vjestnik Ministarstva hrvatskog domobranstva. Osobni poslovi, 2 (1942) 9. 4, str. 271.
Vjestnik Ministarstva oružanih snaga. Osobni poslovi, 3 (1943) 31. 3, str. 424; 9. 12, str. 1930.
V. Geiger, M. Rupić, M. Kevo i dr. (prir.), Partizanska i komunistička represija i zločini u Hrvatskoj 1944.–1946.: dokumenti: Zagreb i središnja Hrvatska. Slavonski Brod–Zagreb 2008, str. 352. https://znaci.org/00003/665.pdf (pristupljeno 7. 11. 2025)
Autoričino elektroničko dopisivanje s Andrejem Popescuom od 17. 8. 2025.
[54] Hrvatski državni arhiv, HR-HDA-487 MINORS NDH, Matični list Metzger, Josip.
[55] Preslik Izvatka iz matične knjige vjenčanih župe u Iloku iz 1891.
Vjesnik vojnih naredaba i zapovijedi za cjelokupnu oružanu snagu Nezavisne Države Hrvatske. Osobni poslovi, (1941) 19. 4, str. 8.
Vijesnik vojnih naredaba i zapovijedi za cjelokupnu oružanu snagu Države Hrvatske. Naredbe, (1941) 10. 5, str. 86.
Vjestnik Ministarstva hrvatskog domobranstva. Osobni poslovi, 2 (1942) 28. 7, str. 686.
Preslik Smrtnoga lista.
Groblje Mirogoj, matična kartica pokojnika Mizler, Milan.
[56] Hrvatski državni arhiv, HR-HDA-487 MINORS NDH, Matični list Praunsperger, Milan
Samobor, Matična knjiga rođenih 1880–1887, str. 79, br. 283. https://www.familysearch.org/ark:/61903/3:1:3QS7-L99X-6G66?i=228&wc=9R2W-7M8%3A391644801%2C391915501%2C391916602&cc=2040054 (pristupljeno 7. 11. 2025)
A. Paar, Hrvatski Sokol. Samobor 2011, str. 282–283.
Časnički drug i prijatelj, U spomen pravaša Milana Pl. Praunsperger generala Hrvatskog Domobranstva. Slobodna Hrvatska (München), 1 (1961) 7/10, str. 7.
[57] Hrvatski državni arhiv, HR-HDA-487 MINORS NDH, Matični list Reš, Julije.
Hrvatski državni arhiv, HR-HDA-487 MINORS NDH, Matični list Reš, Hinko.
Hrvatski državni arhiv, HR-HDA-1448, Zbirka mikrofilmova matičnih knjiga i popisa obitelji, Sušak, Matična knjiga rođenih 1879–1903, str. 110, br. 94; str. 174, br. 115; str. 190, br. 106.
Vjesnik vojnih naredaba i zapovijedi za cjelokupnu oružanu snagu Nezavisne Države Hrvatske. Osobni poslovi, (1941) 12. 7, str. 110.
Vjestnik Ministarstva oružanih snaga. Osobni poslovi, 4 (1944) 24. 8, str. 1666.
N. Barić, Ustroj kopnene vojske domobranstva Nezavisne Države Hrvatske, 1941.–1945. Zagreb 2003, str. 351. https://www.scribd.com/document/696104717/Nikica-Bari%C4%87-Ustroj-kopnene-vojske-Domobranstva-Nezavisne-Dr%C5%BEave-Hrvatske (pristupljeno 7. 11. 2025)
E. Hemar, Rudolf – Rudi Reš. http://www.klub-susacana.hr/revija/clanak.asp?Num=95-96&C=13 (pristupljeno 7. 11. 2025)
Na današnji dan 1896. Rođen utemeljitelj Plivačke sekcije Juga Rudi Reš. https://dulist.hr/na-danasnji-dan-1896-roden-utemeljitelj-plivacke-sekcije-juga-rudi-res/904927/ (pristupljeno 7. 11. 2025)
Dopis Komunalnoga društva Kozala od 23. 8. 2025.
[58] Hrvatski državni arhiv, HR-HDA-487 MINORS NDH, Matični list Rumler, Dragutin.
Petrinja, Matična knjiga rođenih 1878–1887, str. 121, br. 150. https://www.familysearch.org/ark:/61903/3:1:3QSQ-G99X-32PF?wc=9R2Q-6TY%3A391644801%2C391719501%2C391665401%26cc%3D2040054&i=450 (pristupljeno 7. 11. 2025)
Nove opštinske uprave u Belovaru i Petrinji. Vreme (Beograd), 20 (1940) 4. 5, str. 6.
Vijesnik vojnih naredaba i zapovijedi za cjelokupnu oružanu snagu Države Hrvatske. Osobni poslovi, (1941) 17. 4, str. 5.
General-poručnik Dragutin Rumler. Vojnik (Zagreb), 4 (1944) 22, str. 3.
I. Golec, Petrinjski biografski leksikon. Petrinja 1999, str. str. 406–407.
[59] Hrvatski državni arhiv, HR-HDA-487 MINORS NDH, Matični list Sachs, Julije.
Vjestnik Ministarstva oružanih snaga. Osobni poslovi, 4 (1944) 11. 5, str. 813.
Groblje Mirogoj, matična kartica pokojnika Sachs, Julio.
M. Karakaš Obradov, Anglo-američka bombardiranja Hrvatske u Drugom svjetskom ratu. Zagreb 2008, str. 282.
[60] Hrvatski državni arhiv, HR-HDA-1448, Zbirka mikrofilmova matičnih knjiga i popisa obitelji, Slavonski Brod sv. Stjepan, Matična knjiga rođenih 1855–1876, str 67, br. 47.
Hrvatski državni arhiv, HR-HDA-1448, Zbirka mikrofilmova matičnih knjiga i popisa obitelji, Zagreb sv. Marko, Matična knjiga umrlih 1930–1941, str. 381, br. 108.
Kais. König. Militär-Schematismus für 1880. Wien 1879, str. 239, 353.
Personalnachricht. Cetinjer Zeitung (Cetinje), 2 (1917) 15. 3, str. 3.
Pukovnik Simonović general-major. Banovac, 28 (1917) 25, str. 1.
Vjesnik vojnih naredaba i zapovijedi za cjelokupnu oružanu snagu Nezavisne države Hrvatske. Naredbe, (1941) 7. 5, str. 5.
Vjesnik vojnih naredaba i zapovijedi za cjelokupnu oružanu snagu Nezavisne države Hrvatske. Osobni poslovi, (1941) 9. 6, str. 43; 12. 6, str. 51.
Groblje Mirogoj, matična kartica pokojnika Simonović, Julije.
A. Schmidt-Brentano, Die k. k. bzw. k. u. k. Generalität 1816–1918. Wien 2007, str. 173.
[61] Zlarin, Matična knjiga rođenih 1874–1883, str. 99, br. 73. https://www.familysearch.org/ark:/61903/3:1:3QS7-899F-S4F3?wc=9R26-GP8%3A391644801%2C392297901%2C392299101%26cc%3D2040054&i=221 (pristupljeno 7. 11. 2025)
Vjesnik vojnih naredaba i zapovijedi za cjelokupnu oružanu snagu Nezavisne Države Hrvatske. Naredbe, (1941) 10. 5, str. 84.
Vjestnik Ministarstva hrvatskog domobranstva. Osobni poslovi, 2 (1942) 29. 10, str. 1067.
Vjestnik Ministarstva oružanih snaga. Osobni poslovi, 4 (1944) 27. 4, str. 77.
Novi ministar oružanih snaga doadmiral Nikola Steinfel. Vojnik, 4 (1944) 37. str. 1.
[62] Župa Vinkovci, Matična knjiga rođenih 1857–1879, str. 332–333, br. 78. https://www.familysearch.org/ark:/61903/3:1:3QS7-899X-D9Q8-T?wc=9R27-N3D%3A391644801%2C391730601%2C392087201%26cc%3D2040054&i=506 (pristupljeno 7. 11. 2025)
Vjesnik vojnih naredaba i zapovijedi za cjelokupnu oružanu snagu Nezavisne Države Hrvatske. Osobni poslovi, (1941) 12. 6, str. 51.
Vjestnik Ministarstva oružanih snaga. Osobni poslovi, 4 (1944) 21. 9, str. 1864; 16. 11, str. 2360.
Groblje Mirogoj, matična kartica pokojnika Šarnbek, Ivan.
[63] Državni arhiv u Zagrebu, HR-DAZG-24, GPZ, Politički odsjek, Imenik zavičajnika 3, str. 776, redni br. 21 282.
Hrvatski državni arhiv, HR-HDA-1448, Zbirka mikrofilmova matičnih knjiga i popisa obitelji, Zagreb sv. Antun, Matična knjiga umrlih 1941–1948, str. 66, br. 99.
Vjesnik vojnih naredaba i zapovijedi za cjelokupnu oružanu snagu Nezavisne Države Hrvatske. Osobni poslovi, (1941) 12. 6, str. 51.
Vjestnik Ministarstva oružanih snaga. Osobni poslovi, 3 (1943) 26. 10, str. 1646.
Vjestnik Ministarstva oružanih snaga. Osobni poslovi, 4 (1944) 20. 7, str. 1358.
Pukovnik Ivan Šnur. Vojnik, 4 (1944) 8. 6, str. 3.
Groblje Mirogoj, matična kartica pokojnika Šnur, Ivan.
[64] Hrvatski državni arhiv, HR-HDA-1561 SDS RSUP, 301675 Dosje Šolc, Josip.
Zagreb sv. Ivan, Matična knjiga rođenih 1858–1907, str. 79, br. 14. https://www.familysearch.org/ark:/61903/3:1:3QS7-L99X-3YS1?wc=9R2Q-N3F%3A391644801%2C391996601%2C391663101%26cc%3D2040054&cc=2040054&lang=hr&i=516 (pristupljeno 7. 11. 2025)
Vjesnik vojnih naredaba i zapovijedi za cjelokupnu oružanu snagu Nezavisne Države Hrvatske. Osobni poslovi, (1941) 23. 8, str. 219.
Vjestnik Ministarstva oružanih snaga. Osobni poslovi, 4 (1944) 28. 12, str. 2752.
Vojno veće Vrhovnog suda Jugoslavije osudilo je na smrt 17 Pavelićevih generala i viših oficira. Borba (Beograd), 10 (1945) 23. 9, str. 5.
S. Žurić, „Podzemna Hrvatska“ i njezine sastavne organizacije 1941–1945. godine (otpor i diferencijacija). Časopis za suvremenu povijest, 22 (1990) 3, str. 63. https://hrcak.srce.hr/190646 (pristupljeno 7. 11. 2025)
Scholz Josip. https://www.reprezentacija.rs/scholz-josip/ (pristupljeno 7. 11. 2025)
Nogometni leksikon. Zagreb 2004. https://nogomet.lzmk.hr/clanak/solc-josip (pristupljeno 7. 11. 2025)
[65] Hrvatski državni arhiv, HR-DAST-179, Zbirka matičnih knjiga, Matična knjiga rođenih Split sv. Dujam, 1884–1888, str. 5, br. 57.
Vjesnik vojnih naredaba i zapovijedi za cjelokupnu oružanu snagu Nezavisne Države Hrvatske. Naredbe, (1941) 10. 5, str. 86.
Vjestnik Ministarstva hrvatskog domobranstva. Osobni poslovi, 1 (1941) 29. 11, str. 566.
Groblje Mirogoj, matična kartica pokojnika Tartaglia, Gvintino.
M. S. Bjelajac: Generali i admirali Kraljevine Jugoslavije 1918.–1941.: studija o vojnoj eliti i biografski leksikon. Beograd 2004, str. 286–287.
S. Tartaglia, Obitelj Tartaglia i Split: neraskidive veze 1150.–2021. Split 2022, str. 136–137.
[66] Rovinj, Matična knjiga vjenčanih 1872–1907, str. 22, br. 76. https://www.familysearch.org/ark:/61903/3:1:3QS7-L99F-W9Y8?view=index&personArk=%2Fark%3A%2F61903%2F1%3A1%3A6YBR-CC2D&action=view&cc=2040054 (pristupljeno 7. 11. 2025)
Hrvatski državni arhiv, HR-HDA-1448, Zbirka mikrofilmova matičnih knjiga i popisa obitelji, Varaždin sv. Nikola, Matična knjiga vjenčanih 1928–1938, str. 130, br. 52.
Iz župnog ureda. Varaždinske novosti, 4 (1933) 176, str. 3.
Službeni vojni list, 52 (1933) 38, str. 1805.
Osnovano Društvo prijatelja Njemačke u Varaždinu. Hrvatsko jedinstvo, 3 (1940) 157, str. 4.
Društvo prijatelja Njemačke u Varaždinu promijenilo ime u Hrvatsko-Njemačko društvo. Hrvatsko jedinstvo, 4 (1941) 189, str. 5–6.
Vjesnik vojnih naredaba i zapovijedi za cjelokupnu oružanu snagu Nezavisne Države Hrvatske. Osobni poslovi, (1941) 9. 6, str. 44.
Presude rukovodiocima Pavelićeve ustaške vojske. Borba (Beograd), 10 (1945) 18. 6, str. 2.
Croatia. A Unique General's Promotion & Death Confirmation Document To General Of Jewish Ancestry. https://www.emedals.com/products/croatia-a-unique-generals-promotion-death-confirmation-document-to-general-of-jewish-ancestry-eu15703rl3 (pristupljeno 7. 11. 2025)
V. Geiger, M. Rupić, M. Kevo i dr. (prir.), Partizanska i komunistička represija i zločini u Hrvatskoj 1944.–1946.: dokumenti: Zagreb i središnja Hrvatska. Slavonski Brod–Zagreb 2008, str. 237. https://znaci.org/00003/665.pdf (pristupljeno 7. 11. 2025)
[67] Hrvatski državni arhiv, HR-HDA-487 MINORS NDH, Matični list Zgaga, Mirko.
Šibenik Varoš, Matična knjiga rođenih 1889–1892, str. 33, br. 130. https://www.familysearch.org/ark:/61903/3:1:3QS7-L99F-9NH8?wc=9R26-4WG%3A391644801%2C392267401%2C392270601%26cc%3D2040054&lang=en&i=42&cc=2040054 (pristupljeno 7. 11. 2025)
Hrvatski državni arhiv, HR-HD-1448 Zbirka mikrofilmova matičnih knjiga i popisa obitelji, Gospić, Matična knjiga umrlih 1943–1948, str. 49, br. 441.
[68] Hrvatski državni arhiv, HR-HDA-487 MINORS NDH, Matični list Zorn, Božidar.