Svake se godine povodom obilježavanja vojno-redarstvene operacije Oluja (4–7. kolovoza) u hrvatskom medijskom prostoru mogu pročitati tvrdnje da su hrvatske snage tijekom i nakon njezine provedbe u tadašnjem UN-ovu sektoru Jug, koji je obuhvaćao područje sjeverne Dalmacije i istočne Like, odnosno tadašnje općine Knin, Benkovac, Obrovac, Gračac, Korenica i Donji Lapac, spalile ili uništile više od 20 000 kuća u vlasništvu osoba srpske nacionalnosti.

Da će tako biti i za ovogodišnje obljetnice Oluje, pokazuje videouradak Inicijative mladih za ljudska prava – Hrvatske u kojem se među ostalim navodi kako je srpskomu stanovništvu 1995. „preko 20 000 kuća i druge imovine opljačkano i uništeno“.^[1]

Lani je pak na portalu H-alter 4. kolovoza, u najavi skupa nekoliko nevladinih udruga iz Hrvatske i Bosne i Hercegovine koji je toga dana održan na Trgu bana Josipa Jelačića u Zagrebu kao polusatna antiratna akcija u znak sjećanja na hrvatske državljane ubijene i protjerane za i nakon operacije Oluja, navedeno:

„Ubijeno je više od 600 civila. Spaljeno je više od 22.000 kuća. Iz Hrvatske je tada izbjeglo oko 200.000 njezinih građana. Njihov je povratak godinama bio sustavno otežavan i onemogućavan.“^[2]

Tvrdnja o više od 20 000 spaljenih i uništenih srpskih kuća mogla se pročitati i 2017. na portalu Novosti, u tekstu u kojem je nepotpisani autor komentirao negativne reakcije dijela hrvatske javnosti na naslovnicu tiskane inačice toga tjednika od 4. kolovoza:

„Naša naslovnica od 4. kolovoza ove godine, s naslovom 'Lijepa naša lijepo gori', koju nacionalistički piromani sada koriste kako bi uspalili šovinističke horde, odnosila se na izvještaj o više od 20.000 različitih objekata koji su, prema podacima UN-a, uništeni i spaljeni 1995. godine tokom i nakon operacije 'Oluja'. To je istina za koju smatramo da na nju vrijedi podsjećati svake godine kada se slavi 'Oluja'“.^[3]

Donekle slične podatke o broju spaljenih kuća vlasnika srpske nacionalnosti na svojem je portalu 1. kolovoza 2019. objavila i udruga Documenta u tekstu VRA Oluja – 24 godine poslije:

„U već spomenutom UN-ovom sektoru 'Jug' (Lika i Dalmacija), za vrijeme službenog trajanja operacije 'Oluja' i u narednih 100 dana, pripadnici Hrvatske vojske (ili naoružane osobe u vojnim, odnosno policijskim odorama), usmrtila je više stotina, a prema Hrvatskom helsinškom odboru za ljudska prava najmanje 410 civila, unatoč tome što oni nisu pružali otpor. Spaljeno je više od 22.000 kuća. Grupna smaknuća civila zabilježena su u Radljevcu, Uzdolju, Gruborima, Gošiću, Varivodama, Korenici, …“^[4]

Većina toga Documentina teksta navedena je 2021. kao povijesni izvor u udžbeniku povijesti za 4. razred gimnazije Zašto je povijest važna 4.^[5] Udžbenik je, nakon niza stručnih primjedbi, Odlukom Ministarstva znanosti i obrazovanja Republike Hrvatske u prosincu 2023. izbrisan iz Kataloga odobrenih udžbenika, što je izazvalo više javnih reakcija i rasprava.^[6]

Izvor tvrdnje o više od 20 000 ili preciznije od najmanje 22 000 spaljenih kuća tijekom i nakon Oluje u UN-ovu sektoru Jug nalazi se u publikaciji Vojna operacija Oluja i poslije,^[7] koju je 2001. izdao Hrvatski helsinški odbor za ljudska prava. Spomenuti se broj u tekstu spominje nekoliko puta (str. 9, 78, 80, 93 i 129), uz opaske o „sustavnom i organiziranom“ paljenju „cijelog područja, gradića i niza sela“ sve do tvrdnje kako je “više desetina tisuća kuća, a najmanje 22.000 (podatak UN-a, iako se uništavalo i poslije objave ove brojke) zapaljeno i minirano“. Navedeni UN-ov podatak u Zaključku 1. dijela publikacije temelji se na pogrešno prepričanoj izjavi tadašnjega zapovjednika UNCRO-a u UN-ovu sektoru Jug generala Alaina Foranda da su UN-ovi vojni promatrači dotad obišli „320 sela i izbrojili 22.000 zapaljenih kuća, što je 73 posto svih kuća“ (str. 80).

Ta se publikacija koristila i na suđenju hrvatskim generalima Anti Gotovini, Mladenu Markaču i Ivanu Čermaku u predmetu Gotovina i drugi pred Međunarodnim kaznenim sudom za bivšu Jugoslaviju u Haagu, ali je još u prvostupanjskoj, osuđujućoj, presudi u travnju 2011. odbačena kao nepouzdan dokazni materijal (prijevod s engleskoga):

„Dokazni materijal P2402 izvješće je naslovljeno 'Vojna operacija Oluja i poslije', koje je objavio Hrvatski helsinški odbor, a uredio Žarko Puhovski. Izvješće sadržava izjave nepotkrijepljene izvorima i dvostruke unose. Nadalje, tijekom ispitivanja Puhovskog u sudnici postalo je jasno da u knjizi ima grešaka. Stoga je Raspravno vijeće odlučilo da se neće oslanjati na dokazni materijal P2402 vezano uz informacije koje su u njemu opisane ako nisu potkrijepljene drugim dokazima.“^[8]

Uz Forandovo izvješće, u kojem piše da su tijekom i nakon operacije Oluja u sektoru Jug u 389 zaseoka i sela pregledane (a ne spaljene ili uništene) 21 744 kuće (objekta), od čega je 16 578 kuća (objekata) bilo uništeno vatrom ili ozbiljno oštećeno^[9] (pohranjeno ovdje), Međunarodni kazneni sud za bivšu Jugoslaviju razmatrao je i izvješće UN-ovih promatrača od 4. studenoga 1995, koje je 16. listopada 1997. potpisom potvrdio Kari Antilla, u kojem se navodi da je na oslobođenom području u 414 sela pregledano ukupno 22 213 kuća (objekata), od kojih je oštećeno bilo njih 17 270, od toga 8063 potpuno (po UN-ovim kriterijima, objekti koji su ostali bez krova i u kojima više nije moguće stanovati) i 9207 djelomično (objekti u kojima je unatoč oštećenjima i dalje moguće stanovati).^[10] No dokazano je kako ta izvješća sadržavaju ozbiljne nedostatke. Pokazalo se naime da su među tim kućama (objektima) navedene i one za koje se može ustvrditi da nisu bile spaljene ili oštećene djelovanjem hrvatskih snaga ili pojedinaca. Ako se pak u obzir uzmu i kuće oštećene prije Oluje, kuće na lokacijama na kojima je živjelo pretežno hrvatsko stanovništvo, odnosno kuće stradale u područjima borbenih djelovanja, tim UN-ovim izvješćima treba oduzeti oko 3950 kuća. Također su uočljive i nepreciznosti u metodologiji rada UN-ovih promatrača. Primjerice, u izvješću od 4. studenoga može se iščitati da su na 91 lokalitetu u 43 naselja pregledali 13 678 kuća, od čega je 10 496 oštećeno (4832 potpuno, a 5664 djelomično), iako se na tom području prema popisu stanovništva iz 1991. nalazilo 6247 domaćinstava („objekata za stanovanje“). Iz toga proizlazi da je pregledano oko 7400, a oštećeno (potpuno ili djelomično) 4249 kuća više nego ih je uopće na tom području bilo 1991. Kao potkrjepa nelogičnoj metodologiji UN-ovih promatrača u tom izvješću mogu se navesti i sela u kojima su živjeli gotovo isključivo Hrvati, poput Rodaljica kraj Benkovca i Otavica kraj Drniša. Promatrači su za Rodaljice naveli 701 pregledani objekt (118 potpuno i 230 djelomično oštećenih), iako je selo 1991. imalo 43 objekta za stalno stanovanje i 162 stanovnika (svi Hrvati), a za Otavice 300 pregledanih objekata (229 potpuno i 71 djelomično oštećen), iako je selo 1991. imalo 85 objekata za stalno stanovanje i 283 stanovnika (271 Hrvat, 2 Srbina, po jedan Makedonac, Crnogorac, Rus i Jugoslaven te 6 stanovnika nepoznate nacionalnosti).^[11] Na upit obrane generala A. Gotovine jedan od svjedoka na suđenju, već spomenuti UN-ov vojni promatrač u sektoru Jug 1995. K. Antilla, rekao je tijekom ispitivanja da ne može objasniti razliku u broju kuća 1991. i 1995, odnosno, da prema njegovim saznanjima nije došlo do nagloga povećanja broja objekata u tom razdoblju te da u izvješću nisu navodili koje je selo većinski hrvatsko, a koje srpsko.^[12]

Dodatni izvori također upućuju na bitno manje od 22 000 spaljenih i uništenih kuća. Tako su hrvatske vojne vlasti u listopadu 1995. procijenile da je u sektoru Jug uništeno od 2000 do 3000 kuća, što je izneseno tijekom rasprave na suđenju u Haagu, dok je u prosincu 1995. UN-ov glavni tajnik Boutros Boutros Ghali naveo „više od 5.000 kuća uništenih vatrom“, ali u obama UN-ovim sektorima, i Južnom i Sjevernom (Banovina i Kordun).^[13]

Iz svega navedenog proizlazi kako je broj spaljenih i uništenih kuća u vojno-redarstvenoj akciji Oluja bio višestruko manji od 22 000, pa je njegovo opetovano ponavljanje i nakon što je na Međunarodnom kaznenom sudu za bivšu Jugoslaviju dokazano da je netočan puko širenje dezinformacija.

Ivan Radoš