U medijima se, osobito u posljednjim dvama desetljećima, razmjerno često tvrdi kako je hrvatski šahirani grb s početnim bijelim poljem ustaški grb ili ustaško obilježje, odnosno da je hrvatska trobojnica s takvim grbom ustaška zastava. Štoviše, novinarka Slobodne Dalmacije reagirala je u kolovozu 2019. na isticanje takve zastave u Splitu nazvavši je ilegalnom, kao onom koja je „u narodu poznata kao ustaška trobojnica“ i koja je „zbog prvog bijelog polja na šahovnici protivna Zakonu o zastavi RH“ te predstavlja „sporno obilježje NDH režima“.^[1] Istovjetni navodi o grbu pojavljivali su se i u svezi s muralima u Splitu i Zadru te drugim priobalnim mjestima na kojima je prikazan vojnik s kacigom na koju je apliciran takav grb.^[2] U posljednje su vrijeme ti murali bili ponovno medijski aktualni, iako se uglavnom više ne problematizira sam grb nego kaciga ili lik vojnika koji navodno svojim oblikom predstavljaju ustaško ili fašističko obilježje, odnosno ustaškoga vojnika.^[3]

Ipak, općenito je vidljivo kako je, vjerojatno pod utjecajem historiografskih i heraldičkih znanstvenih i publicističkih radova,^[4] sve prihvaćenije stajalište da šahirani grb s prvim bijelim poljem sam po sebi nije ustaško obilježje.^[5]

Neovisno o žestokim sukobljavanjima o toj temi u javnom i medijskom prostoru, treba još jednom sagledati sve povijesno-političke čimbenike te odgovoriti na razmjerno jednostavno pitanje može li se grb na zastavi u Splitu 2019, onaj prikazan na muralima u dalmatinskim gradovima, a i desetci grbova i zastava koji su, kako je već istaknuto, u posljednjim dvama desetljećima etiketirani kao ustaški stvarno tako označiti ili je riječ o stereotipima koji se ne temelje na činjenicama.

Među pojmovima koji se u javnosti koriste najčešće se izdvajaju sintagme o ustaškom grbu i ustaškoj zastavi. No ustaška organizacija, kako ona koja je 1930–1941. djelovala u inozemstvu (Ustaša – hrvatska revolucionarna organizacija, UHRO), tako i ona u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj (Ustaša – hrvatski oslobodilački pokret, UHOP) nije imala ni grba ni zastave. Od 1930. postojao je ustaški znak, koji se sastojao od plavoga slova U u krakovima kojega je bila položena srebrna goruća bomba, na kojoj je pak bio apliciran hrvatski šahirani grb od 25 polja s početnim bijelim poljem. Prema tome se ne može govoriti o ustaškom grbu i zastavi jer takvo što i nije postojalo.

Ono što se može dovesti u vezu s ustaštvom jesu državni simboli, grb i zastava, Nezavisne Države Hrvatske (NDH). Njihov opis i grafički prikaz doneseni su u Zakonskoj odredbi o državnom grbu, državnoj zastavi, Poglavnikovoj zastavi, državnom pečatu, pečatima državnih i samoupravnih ureda od 28. travnja 1941 (objavljenoj 30. travnja 1941. u Narodnim novinama)^[6] te ih je nemoguće pomiješati s onim što se u hrvatskoj javnosti danas nerijetko poistovjećuje s grbom i zastavom NDH, odnosno ustaškim grbom i ustaškom zastavom.

U članku 1. spomenute Zakonske odredbe opisan je državni grb NDH: „Grb Nezavisne Države Hrvatske je štit sa 25 četvorinskih polja, bijelih (srebrnih) i crvenih (boje krvi), poredanih naizmjence u pet redova tako, da je početno polje bijelo (srebrno). Nad grbom je znak u obliku zvjezdolike tropletne vitice iste crvene boje, koja uokviruje bijelo polje, u kojem je veliko slovo U tamno modre boje.“

U članku 2. spomenute Zakonske odredbe opisana je državna zastava NDH: „Zastava Nezavisne Države Hrvatske je zastava sa tri vodoravno položena polja i to: najviše crveno (boje krvi), pod njim bijelo, a pod tim modro. (…) U sredini bijelog polja je državni grb Nezavisne Države Hrvatske bez tropletne vitice. Postavljen je od crvenog i modrog polja daleko, koliko je duga stranica jedne četvorine u grbu. Na crvenom polju kraj koplja nalazi se vitica, kao ona na grbu, izvedena crveno tako, da je njena površina ostavljena bijela. U njenom bijelom polju je veliko tamno modro slovo U.“

Stilizirano je ustaško obilježje dakle integralni dio grba i zastave NDH, pa grbovi i zastave koji ga ne sadržavaju jednostavno nisu simboli te državne tvorevine.

Pritom ne stoje primjedbe koje se ponekad mogu čuti da su to ipak ustaški simboli jer su činili dio simbola NDH. Naime, hrvatski šahirani grb od 25 polja s početnim bijelim poljem znatno je stariji od osnutka NDH i utemeljenja ustaške organizacije 1930, a i masovno se koristio kao jedna od inačica hrvatskoga grba znatno prije toga razdoblja (počevši od 15. st.). To ga čini dijelom hrvatske heraldičke baštine i povijesnim simbolom koji se ne može povezivati samo s jednim aspektom hrvatske prošlosti.

Brojni su primjeri njegove uporabe u razdoblju koje je prethodilo nastanku ustaške organizacije i utemeljenju NDH, ali i uporabe u razdoblju komunističke (socijalističke) Hrvatske od 1945. do 1990. Opseg ovoga teksta ne omogućuje navođenje većega broja simbola iz spomenutih razdoblja, pa se navodi samo njih nekoliko.

Najpoznatiji je primjer grb Trojedne Kraljevine Hrvatske, Slavonije i Dalmacije (1868), koji se nalazi, kako se to često ističe, i na krovu crkve sv. Marka u Zagrebu, a nastao je pri restauraciji crkve 1876–1882. Dobar je i primjer zastava Kraljevskoga sveučilišta Franje Josipa I (danas Sveučilište u Zagrebu) iz 1907. Temelj te zastave, koju je oblikovao slikar Bela Čikoš Sesija, bila je hrvatska trobojnica, a na crvenoj prugi na objema stranama apliciran je upravo hrvatski šahirani grb s početnim bijelim poljem.

Među brojnim primjerima takvoga grba iz razdoblja do Drugoga svjetskog rata svakako su zanimljive korice knjige Životni krugovi hrvatstva srbijanskoga publicista Čedomila Mitrinovića, izdane 1938. u Beogradu.^[7]

I iz razdoblja socijalizma nekoliko je primjera uporabe hrvatskoga šahiranoga grba s početnim bijelim poljem, pri čemu postoje i primjeri u kojima je dio grba Socijalističke Republike Hrvatske. Prikladan je primjer za to izdanje Ustava Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije iz 1974, koje je objavljeno u Beogradu, iste godine i u prijevodu na engleski jezik.^[8]

Istovjetan njemu jest grb Socijalističke Republike Hrvatske objavljen u knjizi Državni amblemi i druge javne oznake u Socijalističkoj Federativnoj Republici Jugoslaviji: pojam, upotreba i zaštita (Beograd 1979) Milana Popovića i Miloša Jovanovića (slika 5 slikovnog umetka iza stranice 80).^[9]

Prije toga je od 1969. do 1971. hrvatski šahirani grb s početnim bijelim poljem bio otisnut na etiketama vinjaka Trenk, a 1973. na gramofonskim pločama Antologije hrvatske glazbe, diskografskog izdanja koje su samo dvije godine nakon sloma Hrvatskoga proljeća objavili Jugoton i Nakladni zavod Matice hrvatske.^[10]

Ako su spomenuti primjeri grba s prvim bijelim poljem u razdoblju socijalizma i bili rijetka pojava, nepovlačenje proizvoda na kojima je apliciran ili nesankcioniranje njegove uporabe svakako su dokaz da se u to doba nije povezivao s ustaštvom.

Zaključno se može ustvrditi da grb na zastavi u Splitu 2019. i onaj prikazan na muralima u dalmatinskim mjestima nisu sami po sebi ustaški, odnosno isticanje takvoga grba i zastave bez obzira na razloge tomu u demokratskom društvu ne bi trebalo biti upitno. Već i ovaj kratak pregled uporabe hrvatskoga šahiranoga grba s početnim bijelim poljem u 20. stoljeću pokazuje da se on koristio znatno prije pojave ustaštva i NDH, pa i u doba komunističke (socijalističke) Hrvatske prije 1990. Stereotip o takvoj inačici grba kao navodnomu ustaškomu grbu u većoj mjeri postoji tek odnedavno i po svemu je politički konstrukt koji nema pokrića u povijesnim činjenicama.

Mario Jareb