Hrvatski demograf Vladimir Žerjavić (1912–2001) napisao je 1992. u svojoj knjizi Opsesije i megalomanije oko Jasenovca i Bleiburga da je srpski pravnik i statističar Bogoljub Kočović (1920–2013) u knjizi Žrtve Drugog svetskog rata u Jugoslaviji (1990) procijenio broj žrtava logora Jasenovac na oko 70 000: „dr. Kočović, metodom različitom od moje, dolazi do procjene da je u Jasenovcu moglo život izgubiti oko 70.000 ljudi“.^[1]

Žerjavić je isti broj navodne Kočovićeve procjene o stradalima u logoru Jasenovac ponovio i 1997. u prijevodima svoje knjige, Population losses in Yugoslavia 1941–1945 i Pertes de la population en Yougoslavie 1941–1945.^[2]

U dijelu hrvatske historiografije taj se navod, zbog učestaloga ponavljanja, počeo držati činjenicom, pa je i u dijelu javnosti prihvaćen kao potvrda točnosti Žerjavićevih izračuna broja od 83 000 jasenovačkih žrtava. Za ilustraciju se mogu uzeti autori koji su se sustavnije bavili logorom Jasenovac, poput Nataše Mataušić i Filipa Škiljana.

N. Mataušić u knjizi Jasenovac 1941.–1945.: logor smrti i radni logor (2003) ustvrdila je:

„najtemeljitija istraživanja o broju žrtava u Logoru Jasenovac, sa strogo profesionalnim pristupom i brojnim znanstvenim argumentima, provela su neovisno jedan od drugoga i dva demografa: Hrvat Vladimir Žerjavić i Srbin dr. Bogoljub Kočović. Prema Žerjaviću, u Jasenovcu je najvjerojatnije stradalo oko 83.000 ljudi (…). Za razliku od Žerjavića, Kočović je došao do procjene da je u Jasenovcu život izgubilo oko 70.000 ljudi“.^[3]

Iste podatke iznijela je i u članku Koncentracioni logor Jasenovac, objavljenom u zborniku radova Spomen područje Jasenovac (2006), a zatim u knjizi Koncentracioni logor Jasenovac: fotomonografija (2008).^[4]

Škiljan se u knjizi Politički zatvorenici u logorima Jasenovac i Stara Gradiška (2009) pozvao na drugo, jugoslavensko izdanje Kočovićeve knjige (u bilješci krivo navodi godinu izdanja 1995, umjesto 1990), preuzevši zapravo Žerjavićev navod: „Kočović je, za razliku od Žerjavića, došao do brojke od 70.000 ubijenih.“^[5] U članku pak Logorski sustav Jasenovac – kontroverze, objavljenom 2009. u zborniku radova Nezavisna Država Hrvatska 1941. – 1945. napisao je:

„Možda su se realnim brojkama najviše približili statističari Vladimir Žerjavić i Bogoljub Kočović koji su proveli demografska istraživanja početkom devedesetih godina i utvrdili da je broj žrtava u logorima Jasenovac i Stara Gradiška bio između 70.000 (Kočović) i 83.000 (Žerjavić). Oba su radila nezavisno jedan od drugoga, pa su i njihovi rezultati stoga vjerodostojniji.“^[6]

Mnogo je i drugih autora u historiografiji, publicistici i na različitim mrežnim stranicama koji navode da je Kočović procijenio broj jasenovačkih žrtava na oko 70 000 te da su njegovi izračuni slični onima Žerjavićevim.^[7]

Tako primjerice Ivo Goldstein u knjizi Jasenovac i Bleiburg nisu isto (2011), u suautorstvu sa Slavkom Goldsteinom, u poglavlju O broju jasenovačkih i blajburških žrtava tvrdi, pojednostavnjujući Žerjavićev izračun broja žrtava logora Jasenovac od 83 000, odnosno od 85 000 na „oko 80.000 do 90.000 ljudi“:

„Dr. Bogoljub Kočović je istovremeno (potkraj osamdesetih godina), nezavisno od Žerjavića, obavio statističko-demografsko istraživanje i došao do približno sličnih rezultata, odnosno da je u Jasenovcu život izgubilo oko 70.000 ljudi. Novim znanstvenim i stručnim istraživanjima Žerjavićeve i Kočovićeve procjene o broju jasenovačkih žrtava u proteklih dvadeset godina nisu dovedene u pitanje. Naprotiv, one se novim istraživanjima sve više potvrđuju.“^[8]

Prilagođavanje Žerjavićeva izračuna („ubijeno oko 80.000 do 90.000 ljudi“) ponavlja i 2016. u knjizi Jasenovac: tragika, mitomanija, istina, također u suautorstvu sa Slavkom Goldsteinom, a u svezi s navodnom Kočovićevom procjenom i sličnostima sa Žerjavićevim izračunima o broju jasenovačkih žrtava kaže:

„Srpski statističar dr. Bogoljub Kočović, koji je živio u Parizu, potkraj osamdesetih godina, nezavisno od Žerjavića, obavio je statističko-demografsko istraživanje i došao do približno sličnih rezultata – da je u logorima NDH život izgubilo između 150 i 200.000 Srba, što je navelo kasnije Žerjavića da (prilično logično) zaključi kako bi Kočović procijenio da je u Jasenovcu stradalo oko 70.000 ljudi.“^[9]

I u knjizi Jasenovac, objavljenoj 2018. i 2024. u Zagrebu i 2019. u Novom Sadu, I. Goldstein navodi da je Kočović došao do procjene da je u logorima u NDH život izgubilo između 150 000 i 200 000 Srba, „što je navelo kasnije Žerjavića da (prilično logično) zaključi kako bi Kočović procijenio da je u Jasenovcu stradalo oko 70.000 ljudi. (…) Na taj način, znanstvenim i stručnim istraživanjima Žerjavićeve i Kočovićeve procjene o broju jasenovačkih žrtava iz osamdesetih godina nisu dovedene u pitanje, već se, naprotiv, novim istraživačkim naporima izravno ili neizravno sve više potvrđuju“.^[10]

Goldstein u bilješci, tj. u popisu literature, upućuje na prvo izdanje Kočovićeve knjige Žrtve Drugog svetskog rata u Jugoslaviji, objavljeno u Londonu 1985.^[11] Žerjavić se pak poziva na drugo, jugoslavensko izdanje te Kočovićeve knjige, objavljeno u Sarajevu 1990, odnosno na njegov Uvod u jugoslovensko izdanje,^[12] kojega dakako u londonskom izdanju nema. Usto, Kočović je u javnim istupima, člancima i knjigama spominjao da je „možda“ u logorima u NDH život izgubilo između 150 000 i 200 000 Srba tek 1998, nakon što je Žerjavić objavio knjigu Opsesije i megalomanije oko Jasenovca i Bleiburga. Iz toga proizlazi da Žerjavić nije mogao 1992. zaključiti na temelju nečega iz 1998, a najposlije se postavlja pitanje kako je uopće moguće na temelju broja od 150 000 do 200 000 žrtava Srba u logorima u NDH „prilično logično“ zaključiti da je broj žrtava logora Jasenovac oko 70 000.

Također, Kočović nije proveo svoja „demografska istraživanja početkom devedesetih godina“, kako piše F. Škiljan u članku Logorski sustav Jasenovac: kontroverze, a ni „potkraj osamdesetih godina“, kako piše I. Goldstein u knjigama Jasenovac i Bleiburg nisu isto i Jasenovac: tragika, mitomanija, istina. Prvo izdanje Kočovićeve knjige Žrtve Drugog svetskog rata u Jugoslaviji objavljeno je, kako je već spomenuto, u Londonu 1985, a drugo u Sarajevu 1990. Postoji i treće izdanje te knjige, tiskano u Beogradu 2005.^[13] Isto tako, drugo izdanje njegove knjige Žrtve Drugog svetskog rata u Jugoslaviji nije „prijevod izdanja objavljenog na engleskom jeziku u Londonu 1985.“ kako piše N. Mataušić u knjizi Jasenovac 1941.–1945.: logor smrti i radni logor, jer je i prvo izdanje iz 1985. objavljeno na srpskom jeziku.

No za razliku od tvrdnji V. Žerjavića i spomenutih hrvatskih povjesničara, Bogoljub Kočović nikad nije procjenjivao broj žrtava logora Jasenovac. U svojim radovima procjenjivao je samo mogući ukupan broj srpskih žrtava u logorima NDH, na što je upozoreno u više navrata.^[14]

U intervjuu za Start 30. rujna 1989. i prije objavljivanja knjige Žrtve Drugog svetskog rata u Jugoslaviji Kočović je na pitanja o broju žrtava logora Jasenovac, odnosno o srpskim stradanjima u NDH, izjavio:

„Jedan od mitova je Jasenovac: ako me pitate koliko je ubijeno u Jasenovcu, ne znam, ne mogu da kažem jedan broj, ali znam da nije 700.000“. (…) „A da je ubijeno 700 hiljada? To bi bio svaki treći [Srbin]. Nemoguće! Zato ja kažem: 700 hiljada – to je nemoguće, preterano. Ali, ja ne kažem koliko je stradalo u Jasenovcu. (…) Netačno je govoriti da su stradali samo na jednoj strani, da su samo Srbi ubijali Hrvate i Hrvati Srbe. Zato ja nikad ne kažem: toliko u Jasenovcu, toliko u Bleiburgu, toliko ovde, toliko onde. Žerjavić je bio hrabar što se upustio u računanje žrtava u Jasenovcu.“^[15]

U Uvodu u jugoslovensko izdanje knjige Žrtve Drugog svetskog rata u Jugoslaviji 1990. napisao je:

„Velika je rasprava nastala povodom broja žrtava u ustaškom logoru u Jasenovcu. I tu je moja studija bila navođena u mnogim raspravama, štampi ili na televiziji, iako nisam uopšte izračunavao te žrtve. U više navrata sam javno izjavio da nisam u mogućnosti da kažem koliki je broj ubijenih Srba u Jasenovcu, kao što ne znam broj ubijenih u Blajburgu.“

„Rekao sam da ne znam koliko je bilo žrtava u Jasenovcu“, ponovio je i uz tablicu svojih izračuna/procjena o ljudskim gubicima Srba na području NDH. Upravo je na osnovi te tablice Žerjavić zaključio što je Kočović navodno procijenio o broju žrtava u Jasenovcu.

U intervjuu u tjedniku Feral Tribune 6. srpnja 1998. Kočović je opetovano pojasnio da se nikad nije bavio izračunavanjem ili procjenama broja srpskih žrtava u logorima NDH, a ni broja žrtava u logoru Jasenovac, te izravno rekao što misli o Žerjavićevu navodu da je u svojoj knjizi Žrtve Drugog svetskog rata u Jugoslaviji (drugom, jugoslavenskom, izdanju) procijenio da je u logoru Jasenovac život izgubilo oko 70 000 osoba. Na pitanje novinara Darka Vukorepe koliko je Srba ukupno ubijeno u ustaškim logorima, odgovorio je:

„Time se nikad nisam bavio. S tim u vezi naljutio me i Žerjavić, jer u svojoj knjizi 'Opsesije i megalomanije oko Jasenovca', koju mi je poslao, na stranici 74. navodi da sam ja izračunao blizu 70 tisuća srpskih gubitaka u NDH. A u mojoj knjizi stoji prije navedena brojka: od 370 do 410 tisuća. Ja u svojoj knjizi 'Žrtve Drugog svjetskog rata u Jugoslaviji', istina spominjem brojku od 70 tisuća, ali se ona odnosi na nerođene zbog rata! Ja nikada nisam naveo ni jedan broj koji bi se odnosio na Srbe ubijene u Jasenovcu.“

Na novinarski poticaj da na temelju svog iskustva „barem posve spekulativno“ kaže neki broj ubijenih Srba u Jasenovcu rekao je:

„Ne znam, zbilja mi je teško o tome govoriti, nikada se nisam bavio takvim računima, bavio sam se samo ukupnim sumama. Nisam posebno 'brojio' četnike, partizane… Ali kad me već pitate, mislim da je broj od 150 do 200 tisuća ubijenih Srba u Jasenovcu možda prilično realan. Međutim, ponavljam, za taj broj uopće nemam dokaza. Tek bi ga trebalo provjeriti“.^[16]

Nedugo zatim, 27. srpnja, u Feral Tribuneu objavljeno je Kočovićevo pismo naslovljeno Zašto sam ljut na Žerjavića?, u kojem ispravlja i dopunjuje ono što je rekao u intervjuu:

„Niti danas nemam ni jednu zamerku ali sam pri drugoj lekturi opazio da se potkrala jedna greška povodom moje ljutnje na Vladimira Žerjavića (na početku vaše stranice 13). Zašto sam ljut na njega? Na stranici 74. njegove knjige 'Opsesije i megalomanije oko Jasenovca', on prvo navodi da sam izračunao da su srpski gubici u NDH bili 370.000 (a ne 70.000) kako stoji u intervjuu) ali ignoriše da sam rekao da je to minimalan broj i da ta cifra može da ide do 410.000. Ako Vladimir Žerjavić navodi brojeve drugog pisca treba biti potpun a ne samo uzeti ono što mu se sviđa, što mu možda politički odgovara. Zatim Žerjavić, u tom istom paragrafu, tvrdi: 'A na strani XVIII. dr. Kočović, metodom različitom od moje, dolazi do procjene da je u Jasenovcu moglo život izgubiti oko 70.000 ljudi'. Ovo drugo tvrđenje je skandalozno podmećanje sa Žerjavićeve strane. Ne znam da li je to učinjeno namerno ili, u što se nadam, nije bio dovoljno pažljiv pri čitanju moje knjige. Na stranici XVIII. nema uopšte govora o broju žrtava u Jasenovcu, ali taj broj postoji, samo što se odnosi, kao što to pravilno stoji u intervjuu, na broj nerođene dece za vreme rata kod Srba na području NDH, a nikako na broj žrtava u Jasenovcu. Povodom gornjih navedenih grešaka javio sam se gospodinu Žerjaviću i izrazio nadu da će te dve greške javno ispraviti, jer ga smatram poštenim čovekom. Bio bih Vam zahvalan da donesete tu ispravku jer, kao i vi, i ja želim da stvari budu čiste i jasne.“^[17]

Zatim je Kočović u članku objavljenom u časopisu Hrvatska ljevica u listopadu 1998. ponovno pojasnio:

„mnogi propagandisti, pa čak i neki umereniji ljudi, pripisuju meni podatke ili stavove koji uopšte nisu moji. Neverovatan je broj ljudi koji ne poznaju probleme ali pretenduju da sve znaju, diskutuju i nabacuju brojke, a da ne navode izvore, jer ih nema. Broj ubijenih u Jasenovcu. Uvek sam tvrdio da ne znam koliko je broj stvarnih žrtava u Jasenovcu, ali da znam da nije 700.000 do milion (u poslednje vreme, za neke srpske nacionaliste i preko milion), a od kojeg broja najviše otpada na Srbe. (…) Iako i dalje smatram da ne znam koji je broj ubijenih Srba u Jasenovcu, ja sam po prvi put nabacio u intervjuu za Feral Tribune – da je taj broj mogao da se kreće između150.000 i 200.000, ali da, za to nemam nikakav dokaz. Kada sam već izneo tu brojku, želim ovde da preciziram: znam da je na području NDH bilo 26 logora, a za mene je Jasenovac simbol, da ne kažem glavni logor, a ostali logori bili su valjda, pomoćni, pa kada sam izjavio daje u Jasenovcu moglo da bude do 200.000 ubijenih, taj broj uključuje žrtve svih ustaških koncentracionih logora.“^[18]

Kočović je konačno i u svojoj knjizi Nauka, nacionalizam i propaganda, objavljenoj 1998. i 1999. u Parizu, u poglavlju Koliko je bilo žrtava u jasenovačkom logoru? ponovio što je napisao 1990. u Uvodu u jugoslovensko izdanje knjige Žrtve Drugog svetskog rata u Jugoslaviji, naglasivši da se broj 70 000 u tablici odnosi na broj Srba na području NDH nerođenih zbog rata.^[19]

Usto je u drugom dopunjenom izdanju knjige Nauka, nacionalizam i propaganda, u poglavlju Nacionalizam i propaganda kod hrvatskih autora, objasnio kako je pod procjenom od 150 000 do 200 000 žrtava u Jasenovcu, iznesenom u intervjuu u Feral Tribuneu, zapravo mislio na sve logore u HDH te prenio sadržaj pisma Zašto sam ljut na Žerjavića? iz istoga tjednika, navodeći kako se Žerjaviću, u svezi s njegovim propustima, i osobno obratio:

„Zamolio sam ga da se izvini ili bar javno ispravi te greške. U odgovoru koji mi je uputio, on jednostavno ignoriše moju prvu daleko važniju zamerku. Takav postupak je najočitiji znak prelaska jednog autora sa naučnog na propagandni teren. U odgovoru na moju drugu zamerku, on mi objašnjava da je uzeo cifru od 700.000, koji neki pisci smatraju čak i kao najmanji broj ubijenih Srba u Jasenovcu, i nju oduzeo od poslednjeg broja na mojoj tabeli od 630.000 i tako dobio 70.000, cifru koja bi trebala da se odnosi na broj ubijenih Srba u Jasenovcu. Tu leži Žerjavićeva greška. Broj na kraju te moje tabele od 630.000 treba odbiti od 1,000.000, cifre koja se nalazi na drugoj liniji na početku tabele, i razlika je, onda, 370.000, moj minimalni broj za ukupan broj ubijenih Srba na teritoriji NDH. (...). Smatram, pak, da ta Žerjavićeva greška nije rezultat podmetanja, iako sam siguran da autor ne bi došao do tog zaključka da je pažljivo prostudirao tekst koji prethodi tabeli i koji upravo objašnjava matematičku operaciju koja sledi. Tom tabelom sam hteo samo da ukažem, matematički, na grešku onih koji smatraju da je u NDH bilo oko jednog miliona ako ne i više srpskih žrtava. U odgovoru Žerjavić smatra da on nema šta da se izvinjava ni po drugom pitanju, nego da je na meni da se izvinim pošto sam izjavio u 'Feral Tribune'-u da 'kad me već pitate, mislim da je broj od 150 do 200 tisuća ubijenih Srba u Jasenovcu možda prilično realan. Međutim, ponavljam, za taj broj uopće nemam dokaza. Tek bi ga trebalo proveriti'“.^[20]

Kočović je nakon toga odustao od daljnje korespondencije sa Žerjavićem.

Iz svega navedenog može se sumirati da je Kočović u prvim svojim radovima procjenjivao samo ukupan broj stradalih u pojedinim republikama na području tadašnje Jugoslavije, a tek je 1998. na novinarski upit procijenio da broj Srba koji su izgubili život u svim logorima NDH može biti između 150 000 i 200 000, uz napomenu da nema dokaza za tu tvrdnju. Iz toga pak jasno proizlazi kako su netočni navodi nekih hrvatskih povjesničara da je Kočović procijenio da je u Jasenovcu stradalo oko 70 000 ljudi.

Bogoljub Kočović i Vladimir Žerjavić neizmjerno su zaslužni za rušenje mita o 1 700 000 ljudskih gubitaka u Jugoslaviji u Drugom svjetskom ratu, a time i znatno pretjeranih navoda o razmjerima ljudskih gubitaka u NDH i žrtava logora Jasenovac. U historiografiji su kao takvi i zabilježeni. Kočović se nije upuštao u procjenjivanje broja žrtava logora Jasenovac, kao ni Bleiburga. Žerjavić je pak upao u zamku prevelikih htijenja i očekivanja oko brojeva žrtava i Jasenovca i Bleiburga, a to standardnom statističkom metodom, prikupljanjem podataka iz literature i procjenama, nije bilo moguće valjano riješiti.

Vladimir Geiger